SRANJE POSLIJE SRANJA
01.02.2008., petak
CRNO - BIJELO
|
petak je , 12:44 h.. moj slobodan dan... sjedim mamuran na trosjedu, onaj osjećaj kad vam se ništa neda , kad vam je sve bezveze... 100 zvukova oko mene , tv vrti svoje , comp vrti neke stare balade , na radiu nekakva sportska emisija a u daljini mikrovalna nikako da prestane puštate one iritirajuće zvukove koje inače pušta kada tajmer stane na 0. ness je skuhan... 3 mobitela ( 2 od firme ) ne prestaju zvoniti.... ajde hvala Bogu da je barem telefon smanjen dosta mi je .... razmišljam gdje sam pogriješio hoćeš napraviti nešto dobro a na kraju ispadne da je sve u kur* svoj sam stan izrentao više radi drugih nego radi sebe , radim 2 posla , unaprijeđenje na jednom a još malo i na drugom.... gledajući to sve sa različitih aspekta uz to što više nemam uopće slobodnog vremena nakotit će se barem novaca , plaća 9.000 kn , 2.000 kn od stana , 600 kn od drugog posla i kao šećer na sve to prestaju mi dva kredita ( jedan od 1800 kn a drugi od 1300 kn ). kako i zašto se onda osjećam tako jadno ? Niti sam sretan niti zadovoljan svim tim.... Kupujem si gluposti kako bi sve to nekako izbalansirao , kako volim tehniku uzeo sam si laptop , pa novi monitor , pa kameru .... i tako svaki dan nešto..... fali mi moj život... fali mi moje slobodno vrijeme.... fale mi prijatelji..... fali mi moje malo čudovište... ne znam da li znate da imam mačku koja je živjela s menom 3 godine , koja je došla u stan mala kao buflica... zbog koje je po ljeti radila klima a po zimi centralno.. i nije me bilo briga što trošim novce bezveze na režije i kaj svi viču da nisam normalan...takav sam ... N. zna sto puta reći kako je kod mene sve crno-bijelo... e pa i je... sve je crno-bijelo....nema sredine, ili je ili nije ..ili može ili ne može....... možda je samo u jednom u pravu ,prebrzo odustajem , ne znam se izboriti za ništa, sve prihvatim kako drugi odlučuju... ali takav sam... kome ne valjam ne treba me trpiti... nikoga nikada nisam silio na ništa..... navikao sam biti neshvaćen i sam prolaziti kroz mnogo stvari... i sad je moje malo čudovište dolje kod staraca , znam da nije dolje sretna makar oni tvrde suprotno... i cijelo me vrijeme prati onaj glupi osjećaj da sam ju razočarao ....... pa kad znam da jesam....... Oni koji imaju ljubimce mogu sve to razumijeti a oni koji misle da nisam normalan neka tako i misle , to je njihovo pravo ali kao što rekoh nije me briga kaj drugi misle...ni sada niti će ikada biti.... ugodan dan želim dragi ljudi...... |
