...nije sramota usrati se, sramota je prduckati!
07.04.2006., petak
Bolesni stihovi
|
Skinuto sa jednog foruma, ovo je priznajem previše i za mene   Sanjam da silujem,Ganjam i psujem. Djeca trče, bježe, po nogama ih pila reže. Nekontrolirano klanje,To je moje zvanje. Kada uzmem mačetu napravim sranje. Ljudi me se boje,Jer čuvaju živote svoje,Bježe od mačete moje. Kada bebu ubodem,Upalit rernu odem. Dok krv iz nje kaplje,Na ručak zovem čaplje. Ako se trza,Moram biti brza. Da mi ne utekne,Ručak da se ne urekne. Darkthrone beba sluša,Krv joj se ne gruša. Kažem „Smiri se!“,Ona ne sluša. Dobit ćeš u glavu metak,Jebem ti sveti petak. Kuću gradim,Djecu u temelje sadim. Dok mi nož u ruci dobro radi,Ja se ne bojim gladi. Beba crknula,Pred mene kleknula. Hropac posljednji kašlje,Guram joj rašlje. Tijekom zime,Baka ima krute vime.Dok je bila živa,Glava joj je bila siva. Al od previše fuka, Jer joj je bilo muka. Jebiga, stihovi mi slabo idu,Nemam ništa bolesno u vidu. Dijete umire - koja šteta,To je djevojčica peta, Nije bila sveta,Silovali su ju Iz cijelog svijeta. Pekli smo dijete.I zagorilo je. Bila dobra žar,Pravi božićni dar. Kada pečemo dijete bijesno,Bude malo prijesno. Ja volim puno jesti,Djeca su mi obroci česti.  Moji stihovi su bolesni, Zašto, ja neznam; Možda je to moja mračna strana,U mozgu neka membrana. Skrećem desno,Jer mi je lijevo tijesno,Mrtvo dijete je bijesno. Dječja guza je uska,Širu ima i guska, Trebala bi nam pljuska,jer To je prava zakuska. Pušimo mnogo trava, Al samo je jedna prava, Ona koja na sebi nosi mrava. Nema kurčevog stiska,Bez pičkinog pritiska. Kada pička zine, znak je Da ima praznine. Zakon akcije i reakcije.Prolazi govno, šupak se širi,Al će poslije ljepo da miri. Ružno pače je kao mrtva beba,To je ono što meni treba. Guzu joj širim da se malo smirim.  Tera me srat,Guzica mi tvrda,Bit će da u njoj nešto živo mrda.Ili je to od prošlog bluda,Kada me je bilo svuda. Ide silovana djevojka bosa,Jesu'l to njene dlake il njena kosa?!Fetus se po podu vuče, umiva ga rosa. Beba plače,skidam joj gaće,Jebem ju sve življe,Jooooj što volim kad je divlje. Jebem ti srećku,Otkinut ću ti plećku,Izvući ću ti životne niti,Pa ne moraš ni biti. Kad eno u masi,Nešto se prasi.Netko vitla uže,Na kuki nešto puže. To je mrtvo dijete,Oni se meni prijete.Nije mi baš u znanju,Ali mislim da sam na klanju. Letjela je ptičica,Kao neka sličica.I moja guza se napne,I nešto iz nje šapne. Trčim kroz polja,Koljem gdje me volja.Za dječju krv vodi se bitka,Jer to je krv mlada i pitka. Smrt svježa,Ah, ništa slađe,Kad se mrtva beba na stolu nađe. U hladnjaku djeca stoje,Tako čuvam obroke svoje. Krv kao vodu pijem,Od sreće se smijem. Moja baka je umrla od raka.Pa to ne može svaka. Jebem joj mamu,Napravit ću od nje salamu. Djecu smo pekli,Na komadiće sjekli.Ukusna kao pile,Dobra kao vile. Kada se dijete smoči,Ja mu lagano iskopam oči. Kada su dječaci umukli,Za uši smo ih vukli. U glavi čujem pticu,Kroz uši im provlačim žicu. Na usta im stavim lokot.Nožem ubodem,Krvi prekasan klokot. Tko će biti prvi,Da poteče puno krvi,Da od plača sve vrvi?Tijelo mrtvo se mrvi.Za pecanje bit će crvi. Djecu smo tukli,Za kosice ih vukli. Što djeca skaču,Kad u mraku plaču. Dijete se pokrilo,Od straha pomokrilo.Moram ga zaklati,Valjda neće plakati. Kad me djeca vide,Guze im od straha bride. Dijete na smeću trune,To su moje Zlatne Strune. Čuh neki glasak,A to je samo djeteta prasak. Noževi preko vratova kližu,Koljači stižu. Djeca padaju Ko mrtvo klasje,U vrućine pasje. Sljedeći je korak Bebača zasolit Jer je gorak. Zaskočit ga iz sjene,Probost mu zjene. Nešto me tišti,Ako dijete ne vrišti. Stenje,Hoće oproštenje. Klopa mi dobro sjela,Jedoh dječja ždrijela. Žderemo djecu mrtvu,Prinosimo si svježu žrtvu. Beba je živa,Kanibal o njenoj smrti sniva. Dijete ima dupe krasno,Dok ga jebem dere se glasno;Ništa mu nije jasno.  Dok mi je pišo trajao,Nisam stajao. Bebu jebem, nemam srama,Od guze njegove nastala jama.  Djeca – mrtvaci,Šteta da se baci. Ispečem omlet,Od energije imam polet. Mi smo dječji junaci,Od silovanja znanci. Iz rupe se nešto javlja,Neko mu u guzu stavlja. Ma to puca od zdravlja.Stvaram bol,Stavljam ga na stol Ruke rezuckam,Krv pijuckam. Zar ima mjesto gdje još vrište djeca,Gdje jebe otac kćerku, majku sin? Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca,I brat joj na grudi nožem urezuje PIN? Deru se svinje iz štale,Dijete na štaglju pale. Ne volim groblje,Jer je tamo mrtvo osoblje.Mrtva djeca meni ne fale.I u Krašu ih pale. Za kekse dječja krv je smjesa.Mljevenih kostiju primjesa. Živim sama.Fali mi galama. Djece krvave.Kosti mrvave. Dječjeg života dah.Prekinu noža zamah.Guza dječja bujna.U frižideru još od rujna. Čelo znojno-Već je pokojno. Po stolu mrtvo gmiže.Sladoled hoće da liže. |