Nedavnom kraćom šetnjom po službenom webu MZOPUG-a otkrila sam u rubrici Nevladine udruge, popis projekata koji su dobili financijsku potporu Ministarstva u 2011. godini. Radi se o ukupnim sredstvima od 900.000,00kn koja su raspodijeljena na 39 odabranih projekata od ukupno prijavljenih 185. Radi se o nevelikim novčanim iznosima u rasponu od 12-43 tisuće kuna po projektu. Kandidata je bilo mnogo a ukupna sredstva vrlo ograničena.
Za pretpostaviti je da su prednost pri odabiru imali projekti s jakom ekološkom komponentom jer se ipak radi o natječaju Ministarstva koje bi trebalo brinuti o zaštiti okoliša.
Međutim, na popisu sretnih dobitnika, pod brojem 15 u oči upada jedno vrlo zvučno ime – Hrvatsko nuklearno društvo s nazivom nagrađenog projekta „Edukacija o primjeni nuklearne tehnologije“!!!!!
Iznos koji su nuklearni lobisti osvojili je, istina skroman, svega 12.000 kn, ali opet.... ????
Da li edukacija o primjeni nuklearne tehnologije i općenito njena promocija može biti ekološki projekt? I još k tome potpomognut sredstvima državnog proračuna, novcima poreznih obveznika???
Sve to:
- U doba kad se raspadaju reaktori Fukushime stvarajući zagađenje dosad neviđenih razmjera? Kad stanovnici Japana zbog radioaktivnog zagađenja ostaju bez vlastite hrane (povrća, voća i mesa)?
- U doba kad ukrajinski predsjednik nakon 25 godina od katastrofe, skuplja dolare po svijetu za izgradnju novog, većeg i debljeg zvona/zaštitnog oklopa oko černobilskih ruševina?
- U doba kad sve razvijene zemlje svijeta zaustavljaju svoje nuklearne programe, a neke poput Njemačke će potpuno zatvoriti svih svojih 7 nuklearki do 2023. te se ubrzano okreću bezopasnim i „čistim“ obnovljivim energentima?
Mnogo mi je sličnih pitanja nahrupilo u glavu u trenutku kad sam na popisu nagrađenih ugledala ime Hrvatskog nuklearnog društva. Pa zar udruga, koja je dosada održala 8 petodnevnih internacionalnih konferencija o nuklearkama, i to ni manje ni više, u Dubrovniku, u predivnom ambijentu Lapada (!) sa stotinjak sudionika i gostiju(!) - treba dobivati crkavicu od 12-tak tisuća kuna?
Samo se od sebe nameće i zadnje pitanje - koji i kakvi to ljudi sjede u ministarstvu zaštite okoliša i odlučuju u naše ime o trošenju proračunskih sredstava?
Mogući odgovor: isti oni koji ovih dana izmjenama zakona faktički ukidaju prostorno planiranje, oni koji prostorni plan vide samo kao puku katastarsku izmjeru, oni koji legaliziraju nelegalno, oni koji misle da se razvoj graditeljstva nalazi u kreditnim olakšicama kojima se održavaju visoke špekulativne cijene stanova, oni koji plan i urbanizam svode na želje investitora, oni koji na otocima i priobalju zabranjuju proizvodnju struje iz solarnih fotopanela.
Ako su to sve ti isti, onda me ne čudi da nuklearni lobisti koriste sredstva poreznih obveznika za sve svoje pa i najmanje aktivnosti.
