srijeda, 10.01.2007.
Biografija M.P. Thompsona
Marko Perković – Thompson rođen je 27. Listopada 1966. godine u malom
pitoresknom selu ČAVOGLAVE u Dalmatinskoj Zagori kao starije dijete Marije i
Ante Perkovića. Već kao dvogodišnjak Marko je bio znatiželjno i živahno dijete, a
završivši prva četiri razreda u rodnim Čavoglavama, osnovnu je Školu nastavio u
susjednom selu Gradcu. Nakon osnovne Škole Marko je upisao srednju gostiteljsku u Drnišu. Njegov otac Ante je otišao prije Markova rođenja trbuhom za kruhom u Njemačku i tamo ostao 30 godina. Živeći tako daleko od svoje Obitelji, Marko bi često dobivao od svog Oca glazbene linije i najpopularnije ploče na dar.
Ratni put Marka počeo je 1991.obranom svoga sela. Dolazeći braniti ga, Marko se ni u snu nije nadao da će iz vojničke odore zakoračiti u svijet estrade. Vjerojatno za Čavoglave nitko ne bi
znao osim ljudi iz toga kraja da nije bilo glazbenog talenta Thompsona.
Jugovojska i domaći Četnici su napadali selo moćnom vojnom mehanizacijom.
Slabo naoružani Gardisti i civili pod tom silom povlačili su se prema Splitu, a kada
je došao red na Čavoglave, 15-ak slabo naoružanih mještana, među njima i Marko
oduprlo se znatno moćnijem neprijatelju i sačuvalo selo koje je kasnije kroz
pjesmu postalo simbol otpora neprijatelju.
Selo Čavoglave nikada nije palo u Četničke ruke zahvaljujući Marku i njegovih 15-ak suboraca koji su oskudnim naoružanjem ostali braniti ga. Pjesma "ČAVOGLAVE" koju je napisao na prvoj crti bojišta postala je hit koji mu
je preokrenuo život. Nakon uspjeha te pjesme zvali su ga da se premjesti u
Umjetničku bojnu, ali na to nije pristao nego je želio rat završiti sa suborcima s
kojima je goloruk stao u obranu svoga sela. Uostalom, nadimak THOMPSON, po
kojemu je kasnije postao prepoznatljiv, dobio je po strojnici "THOMPSON" koju
je nosio za cijeloga rata.
utorak, 09.01.2007.
Bilo jednom u Hrvatskoj
Popis pjesama:
1. početak
2. dolazak Hrvata
3. duh ratnika
4. diva Grabovčeva
5. moj dida i ja
6. neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira
7. lipa Kaja
8. kletva kralja Zvonimira
9. ratnici svjetla
10. dan dolazi
11. tamo gdje su moji korijeni
12. sine moj
Ako neko još nije nabavil pjesme evo linka
http://rapidshare.com/files/6686569/Thompson_-Bilo_jednom_u_Hrvatskoj_2006..shared_by_TdK.rar
8)
Rafael Boban
Rafael Boban (Bobanova Draga, Sovići kraj Gruda, 23. prosinca 1907.-?), general i ustaški pukovnik.
Djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaški logor Bovegno u Italiji došao u ljetu 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u rujnu 1932.), te opet preko Zadra potražio boravište u Italiji. U svibnju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom vodnikom. Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Talijani prebacuju u Kalabriju. Početkom prosinca 1937. uhićen je s grupom ustaša zbog navodnog pripremanja atentata na Milana Stojadinovića, ali je ubrzo pušten. Pripada krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika. Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu i djeluje u Ustaškoj vojnici. U studenom 1941. promaknut je u čin ustaškog satnika. Nakon izbijanja četničko-partizanskog ustanka protiv vlasti NDH, postaje zamjenik zapovjednika elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije, Jure Francetića. U srpnju 1942. zapovjedao je jednom bojnom Crne legije koja je dva dana i dvije noći branila grad Kupres od partizanskih napada. Nakon pogibije Jure Francetića (potkraj 1942.) postaje zapovjednik Crne legije, koja iste godine biva rasformirana. 3. bojna bivše Crne legije postaje 5. ustaški stajaći zdrug, koji kasnije operira u Podravini a Boban postaje njegov zapovjednik. Pod njegovim zapovjedništvom 5. ustaški stajaći zdrug 13. listopada 1944. odbija napad partizanskog 6. i 10. korpusa te 7. banijske divizije na Koprivnicu. U istom mjesecu čuva zatočene bivše ministre, Mladena Lorkovića i Antu Vokića u Koprivnici. Na kraju rata imao je čin ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga. U svibnju 1945. povlači se u Austriju, te se kod Bleiburga uspjeva probiti. Prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu 1951. Ante Pavelić imenovao ga je ministrom oružanih snaga. Postoji više verzija o njegovoj životnoj sudbini nakon 1945. Prema jednoj je poginuo 1945. u Podravini, a prema drugoj 1947. kao križar u Hercegovini. (Postoje i priče da se prebacio u Argentinu, potom u SAD, gdje je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u korejskom ratu. Ondje je navodno izgubio ruku te je umirovljen i vraćen u SAD, nakon čega je preselio u Austriju i ondje umro.)
