Sada, 7 godina poslije sanjam o onome sta sam imao tad. Kan i ja, ronili smo oko Grebena skoro svako svitanje. U ocima umivenim snom zrcalilo se Sada, da smo samo znali da postoji tako bi ga zvali.
Biseri ponekad u rukama. Biseri uvijek na jeziku. Biseri ispupceni na njihovoj kozi. Zamisljali smo ih sve, bez razlike. Desetke ih je hodalo lezalo dodirivalo, nasa buduca tijela. Izmisljali smo ih zajedno. One su bile posve druga vrsta. Nama dalja od foka.
Nismo jos znali da smo Mi rodjeni sakupljaci bisera.
[Nismo jos znali za vaznijeg Mi od Mi nikad ni ne moze biti.]
Mozda cu za sedam godina sanjati Sada.