Ducan je na krizanju 25. Avenije sa nasom ulicom. Tek par stotina metara na sjever od Prenocista.
Mali otvori na podu ispustaju posebnu aromu dobrodoslice. Za stalne kupce.
Posve automatski slijedim Stazu Malih Otvora. Guram svoju magnetsku danasnju listu u otvoreni racun na bordo visnja zidu.
Znam da mi to donosi bar 6 (sest) minuta neaktivnosti.

Naslonjem celom na bordo visnja zid zatvaram oci. Iza kapaka je lisnato zeleno. Iza nosne pregrade mirise na svjeze pokosenu travu. Iza opne bubnjica su zrikavci.
Osjeti pokrenuti u brazdama neuronskih sklopova.
Punim dlanovim sirim njene guzove. Skuplja mi se slina u ustima...

...Njezna barsunasta rukavica na goloj kozi ramena. Skoro da je Ljeto. Bordo visnja pred otvorenim kapcima.
Okrecem se sitnoj gospodji Ling, pruza mi 2 (dva) bordo visnja butna odreska u vakumskom paketu, i jedan veci s jos toplim kokosjim jetricama.