nedjelja, 20.09.2009.

I don't wanna close my eyes.I don't wanna fall asleep cause I miss you baby,and I don't wanna miss a thing...<3

Eii..
Evo mene...uhvatila vremena da napisem post..
hmm...nedjelja je.. Poslije rucka moram ucit..sutra imam neki inicijalni iz hrvatskog..a pola toga sam zaboravila...
Tek su prosla 2 tjedna od pocetka skole,a meni je vec dostaaa...
Zelim nazad onu slobodu!!! Kad ne moram mislit na nista osim na to kako cu ubit dosadu..A sad stalno nesta ucit,pisat... -.-
I kad se sjetim da tako moram jos 9 mjeseci.. jaooooo...
Hmm..kod mene sve super..ljubav odlicno..pomirila sam se s bivsim.. <3
Zivot isto super...al uvijek moze bolje...ali ne zalim se.
Skola je dobro pocela..nadam se da ce tako i nastavit.
Vinkovacke su prosle..bilo je preodlicnoooo :D :D
Iduci tjedan nam ljeto i sluzbeno zavrsava :( :( :( :(
Jucer sam bila kod moe Jope na rodendanu..bilo je dobro...bilo nas je puno puno...cak i previse.XXX
Hmm..sta da jos kazem...
Idem sad napisat nesto u svom stilu..nesto dubokoumno..hhh

---------------------------------
*Sta kog briga s kim sam bila?S kim sam noci provodila...

Kako je tesko voljeti...previse se toga krije iza rijeci "ljubav".
I bol i tuga i sreca.
Bojim se da ne povrijedim onoga do koga mi je stalo,a opet,bojim se da ja ne budem ta koja ce ostati povrijedena.
Previse zamrseno i komplicirano.Zasto???
Zasto uvijek jedna strana ostane povrijedena?Nema savrsene ljubavi,nema savrsenog para.Savrsenstvo ne postoji!
I to me tako boli i zivcira.Ponekad se osjecam slomljeno medu vlastitim osjecajima.Ali kako da ja to promjenim?Ne mogu,pa se pokusavam naviknuti.I nije istina ono sto kazu da je samo jedna ljubav prava...Svaka je prava na svoj nacin..Iz svake ljubavi naucis nesto..a ona najbolja..ona ce ostati za cijeli zivot.Osoba s kojom ces provesti cijeli zivot mora biti netko poseban.A cesto se pitam dali takva osoba uopce postoji.Uvijek nesto ne valja.Uvijek nesto krivo.Zato treba davati najvise od sebe za ljubav.Trudit se.Zazmirit na mane osobe koju volis.Ne osudivati je za njene postupke.Voljeti i kad to najmanje zasluzuje.A moze li se to?Tesko je,to znam.Ali trudim se.Pokusavam.I stalno iznova.Ponovo.Ponovo.I pokusavati cu sve dok nasa ljubav ne postane vjecnost.
A tude price?Koliko puta se ljubav prekine zbog necega sto drugi pricaju.Ljubomorni,pokvareni...Vole pricati lazi..i pokvare sve sto su dvoje ljudi imali.Zasto to vole raditi?Zasto jednostavno ne puste druge da budu sretni?Pa cak i ako oni nisu.Zivi svoj zivot i pusti druge da zive.
Ma...vec mi je dosta svega..I'm sick of this life.
Ponekad pozelim otici sama s njim...otici negdje daleko.Gdje nikoga ne poznajem i gdje nema znatizeljnih pogleda.Gdje nitko ne zna nista o meni ili njemu...gdje nece biti prica...a opet,ponekad se pozelim osvetiti svima koji su mi nanjeli zlo.I mislim da jednom i hocu..polako,ali sigurno.Vratit cu za sve trenutke kad sam bila tuzna,povrijedena,ljuta,osramocena.Osveta ce postat ono za sto zivim.Potrudit cu se da me nikad ne zaborave.Da i kad umrem,da se prica o meni,kad se vec prica cijeli moj zivot...Strasno je to koliko druge moze zanimati sto ja radim...to vec prelazi u bolest.
Sta koga briga koga ja volim?S kime provodim dane i noci?Sta ih briga sto radim?Zasto vec jednom ne prestanu biti zabadala...Zasto moraju pricati NJEMU lazi o meni...zasto im on mora povjerovati?Zasto se ja onda moram ispricavati da bi nastavili dalje zajedno?Zasto se moram ispricavati za ono sto nisam napravila?
Toliko pitanja,a nigdje odgovora.
A da se jedan trenutak stave u moju kozu znali bi da mi zivot nije savrsen i da je ljubav postala jedino u cemu mi ide..Nista drugo.Sve drugo sjebano.Ali ne...A mozda sam i sama za to kriva.To sto svoju tugu uvijek sakrivam.Sto se smijem cak i onda kad mi je najmanje do smijeha.Jer ne zelim da se drugi zbog mene osjecaju tuzno.Mislim da je to samo moja stvar i da nitko to ne treba znati i da nikoga ne trebam time zamarati..Ali opet..kad bi plakala kad god mi se place gdje bi me to dovelo?Zato puno veceri kad sjedim sama u sobi...suze same od sebe krenu...i bude mi lakse..ali ne volim plakati pred drugima..osjecam se glupo..Kao da ne volim pokazivati osjecaje...Mnogi,pa cak i neki od mojih najboljih prijatelja ne znaju kakva sam ustvari.Svi poznaju veselu i nasmijanu Viktoriju kojoj nikad nije tesko i koja zivi savrseni zivot bez ikakvih problema..e pa zato jer ja svoje probleme ostavljam u svojoj sobi..zakljucane..dok se opet ne vratim u nju..i zato sto ti problemi muce samo mene...ne dozvoljavam da se moji prijatelji brinu oko nekih stvari koje se ticu samo mene.I onda patim sama...a ujutro kad se probudim..nabacim osmijeh na lice..kao da se nista nije dogodilo..i pravim se da mi je odlicno..
I zato se trudim pronaci razlog za smijeh.Nema ga uvijek..ali pronadem ga..radi sebe..radi prijatelja..jer zelim da me znaju kao veselu i da me takvu pamte..i da me se,ako sutra umrem,sjecaju kao NAJVEDRIJE osobe koju poznaju.
Vecina ih ni ne cijeni ono sto cinim za njih...pa dala bi zivot za to da oni budu sretni..cak i kad ja nisam...
Trudim se ispraviti svoje greske...ali na greskama se uci.


Hmm...mislim da bi bilo dosta za danas...s jedne teme presla sam na stotu..tko ovo procita svaka mu cast.
Idem sad..
volim vas sve..
By: Bananica :) <3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.