Vk Istra
20.09.2006., srijeda
Sve ono što je važno… (drugi dio)
|
Veslački klub «Istra» osnovan je davne 1886. godine, a pokretač je bio tadašnji pulski gradonačelnik Natale Vareton. Osnovan je pod imenom «Pietas Julia». Za vrijeme Italije klub mijenja naziv u «Victoria» nastavivši djelovanje sve do 1954. godine, pod vodstvom trenera Giurina. Iste godine klub mijenja ime u Veslački klub «Istra» i djeluje sve do današnjih dana. Unijela sam kratku povijest kluba kako bih predočila njegovo vremensko djelovanje. U tom su se periodu formirale mnoge posade, osvojila mnoga prvenstva i međunarodne regate, sklopila mnoga prijateljstva i prolile suze. Bio čovjek sportaš ili ne, uvijek shvaća da je timski rad najvažniji. U veslanju je izričito potrebno imati ravnotežu tijela i uma. Koncentracija tokom trke uvelike označava tok cijele trke. Ako imamo skladnost uma, naći ćemo dodatnu snagu za ostvarenje cilja. Svatko želi pobijediti i ako se trudi dovoljno jako to će i uspjeti. Kada veslam četverac na pariće(čamac za 4 osobe) potrebno je da svi radimo kao jedna osoba, isto razmišljamo i imamo isti cilj. Poštujući jedni druge uspijevamo sami sebe natjerati na, često nemoguće stvari, naći dodatnu energiju i iskoristiti mišiće do svake granice za ostvarenje zajedničkog cilja- pobjede. Nema ništa slađe kada znaš da se sav trud isplatio. To je naša nagrada- veseli smiješci na licima dok primamo medalju za najbolje veslačice. Dok veslam trku nije mi važna količina mog umora. Glavno mi je da dam sve od sebe i kažem da sam napravila sve što sam mogla. Bol je privremena, ali nagrada je zauvijek. Vjerujem da je ultimativni vrh želje svakog sportaša odlazak na Olimpijske Igre. Na tom velikom događaju, koji se održava svake 4 godine, nalaze se svi najbolji sportaši koji su tamo da odmjere svoje snage i talente. Na tom je događaju velika hrpa raznoraznih sportova, velike grupe sportaša iz raznih zemalja cijeloga svijeta. Ukratko- sami svjetski vrh. Biti prvi na OI znači biti prvi u cijelom svijetu i pokazati koliko si dobar. Tada sportaš može biti zadovoljan i radostan radi svih uloženih godina. Mene svaka osvojena medalja čini sretnom, jer mi pokazuje i moju spremnost ali i moje greške. Svakim treningom se uči nešto novo, svakim danom koji živimo učimo o sebi i drugima. Ljudi smo i imamo mane. Zato cijeloga života pokušavamo shvatiti koje su one i promijeniti ih sebi u korist. Ali imamo mi i vrline koje nam predstavljaju vrh naših osjećaja i pokreću nam želje. Spoznajom da smo iskoristili mogućnosti koje su nam se pružile dolazimo do otvorenih vrata ka daljnjem cilju koji, ako ništa, živi u našim snovima. Jer upravo su snovi ljudski pokretači. Tekst: Anja Svećarovski |