Volim kada shvatim kako više nemam puno posla oko nečega. Ali ne volim kad me nakon što to shvatim obuzme čista lijenost. I onda ono malo što mi je ostalo protegnem kroz nekoliko sati. Pa se na kraju niti ne odmorim, niti ne naspavam, i ispada kao da neprestano nešto radim. Je li moguće zapravo napraviti nešto cjelovito i u komadu, bez ikakvih prekida, do kraja? Nekad sam i ja vjerovao da jest.


Vraćajući se usred noći u utorak s koncerta, prijateljica mi je pokazala crveni dvosjed na tramvajskoj stanici Jarun. Je li itko na tomu sjedio? Je li udoban?

Je li uopće više tamo?

Ne znam, provjerit ću sutra.

Misli vlasnice jutro prije: „Hej, pa ja sam tu svako jutro i čekam tramvaj - zašto si ne bih donijela dvosjed?“

. . .

Napisano u 20:49 sati.

komentari (10) ... ispis ... link