Dugo sam se pitao osjete li neki ljudi da ih ne volimo, ili da se rugamo i ismijavamo njihove postupke? Nekad mi se čini da ne, ako to dobro zakamufliramo, a onda, neki drugi dan, pomislim kako čovjek ne može biti dovoljno pametan da to dobro prikrije. A meni se pak uvijek dogodi da ljudi nalete taman kad pričam o njima ili kad ih oponašam. Ja to ne primijetim dok mi se ne obrate, jel.


U petak je bio kolokvij iz matematike, a jedine elementarne funkcije o kojima trenutačno mogu razmišljati su san i odmor. Je li bolje tri kolokvija ili jedan ispit? Gradiva nema puno, i nije teško. A opet, ima toliko stvari koje u međuvremenu moram napraviti. Cijeli stol mi je natrpan stvarima, fasciklima, šablonama, trokutima, šestarima sa i bez mostića, krivuljarima, maketama, ljepilima, projetima, hamer papirima, običnim papirima, kartonom,...

---moram pospremiti, ali mislim kako će to pričekati onaj zadnji dan faksa.


Ovoga puta fotografije su moje. A soundtrack? Soundtrack bi bio Alex Gaudino: "Destination Calabria". Još uvijek me drži od petka. Arhitekti znaju napraviti predobre zabave! :-P

;-) Boris

Napisano u 18:28 sati.

komentari (13) ... ispis ... link