Nekako je ljeto čudno započelo, ne slažete li se? Ništa ne stižem. Shvatio sam kako mi je tijekom školske godine bilo potrebno nešto što će me gurati naprijed, i što će me natjerati da nešto poduzmem, što će me činiti organiziranim. Ali očito, toga preko ljeta nema. I polagano stvari koje sam mislio raditi propadaju. Sad kad ovo pišem, mislim si kako bi se to još moglo promijeniti, kako ću odjedanput osjetiti inspiriranost kakvu nisam osjetio cijele godine, ali i taj optimizam polagano pada.

Shvatio sam još jedno:
Čovjeku treba mnogo zadataka da odluči napraviti nešto za sebe. Da nađe vremena za sebe.

Jer teško je vremena za sebe naći, ako ga ima previše.

Neću sada, ima vremena...

Zagorka, ako ovo čitaš, bez brige, glavni projekt ide. ;-)

Polagano se uživljavam u atmosferu. Obskurnostima noći i hedonizmu koji obuhvaća zrak. Želim mračnu atmosferu. Želim dinamične živote u koje bih se mogao samo tako neprimjetno uplesti. Proganjaju me misli o tomu što bi zla inačica mene upravo mogla raditi. Zašto uvijek zamišljam da sam u nekom drugom vremenu - ne shvaćam da nisam, i da se ili moram prilagoditi ovomu u kojem jesam ili stvoriti to drugo vrijeme. Világ. ---Stvoriti svoj vlastiti, prije.

Ali ja sam još uvijek tu. Sötétség és gondosság. Mračnina i razmišljanja.

Tko bi rekao!

;-) Boris

________
Fotografija: Piano, Ian Ference

Napisano u 23:00 sati.

komentari (23) ... ispis ... link