Polagano sve izmiče u nekom svom nevidljivom stvaranju. A jedino što se stvara u cijelom postupku je praznina. Ali ta praznina je potrebna; mi smo ovdje da ju ispunimo. Tako sam ja odlučio prazninu koju mi nudi kraj školske godine napokon ispuniti druženjima, koja sam u potpunosti zanemario u posljednjih nekoliko mjeseci.

Osobe koje čekaju poziv, samo od mene; da ih pitam kako su, što rade - kao da između nije nikada niti postojalo.
Osobe koje se sjećaju; da im dâm više materijala za sjećanje.
I osobe kojima je potrebno biti ondje; kad zajedno stvaramo povijest. A povijest je sve. Jer je zapisana tim stvaranjem u svojoj savršenosti.


Odmor je ono što je sljedeće na rasporedu i odmah mogu prekrižiti neprospavane noći i čajeve koji me razbuđuju svojim oporim i britkim parama. I strahote iskazane u stvarima koje vidim, a koje ne postoje preda mnom, što je (napokon) rezultat jedino takvih noći. Ovoga puta, knjige me pozdravljaju svojim stranicama jedva čekajući da ih primim u ruke, i ne ispuštam dok ih ne upijem u svakom detalju. Volim njihov miris - ali to već najvjerojatnije već znate. A jeste li znali kako mogu razlikovati miris pojedinih nakladnika? Jer to je miris ljudi koji se brinu da te knjige budu lijepe... i da me, među ostalim, tijekom školske godine gledaju s polica pozivajući me na kakvu flaubertovsku gozbu.

I mislim kako, napokon, tu gozbu ovoga puta neću tako lako odbiti...

;-) Boris

________
Fotografija: Mislim kako je moja, ali ju je lugh doradio. Nisam siguran. Još uvijek.

Napisano u 00:04 sati.

komentari (14) ... ispis ... link