Kad je počela škola ove jeseni, jednu subotu sam se odlučio prošetati do grada da vidim čega ima novoga u Algoritmu. Na onom stolu na kojemu oni uvijek izlože sve najnovije knjige na engleskom (a siguran sam kako je još uvijek tamo koji primjerak) ugledao sam knjigu sasvim zanimljivoga naslova, i savršene naslovnice. Nisam, naravno, odmah zapamtio kako se zove, nego tek kad sam došao doma, na internetu sam vidio istu tu knjigu. "The Glass Books of the Dream Eaters", pisalo je, a autor je bio još tajanstveniji - Gordon W. Dahlquist. Malo sam istraživao o njoj, i shvatio sam kako je to gotički roman - i odmah sam ga morao imati. Također sam vidio kako nema izdanja tvrdih korica, koje tek izlazi sada u siječnju, ali negdje oko dvadesetoga, a ovo izdanje je samo probno te ne znam kako je Algoritam to uspio nabaviti??? Došao je Interliber, i ja sam na štandu Profil Megastorea ugledao istu knjigu, pa sam si ju odmah (dok sam još imao novaca) i kupio. Mjesec dana je stajala na polici, jer je nastava crpila svu energiju iz mene, pa sam ju počeo čitati tek sada preko zimskih praznika. Malo je bila predebela, oko 760 stranica, ali isplatilo se!

Kako sam uspio saznati, Gordon W. Dahlquist je čovjek koji je nekada davno studirao dramaturgiju, kako piše, iako ja mislim kako je veoma mlad, jer ovo mi nalikuje na jedan od onih studentskih romana, ali veoma dobrih studentskih romana. Voli se oblačiti romantistički, veoma je tajanstven i za njega na stranicama knjige piše da je milijunaš i znanstvenik. U svakom slučaju, čovjek je genijalan. Čak je i dopustio da ljudi pročitaju prvo poglavlje njegove knjige na internetu. Naravno, G. W. Dahlquist je najvjerojatnije pseudonim - čovjek je zaista dosljedan svojim uzorima iz romantizma! Algoritam je, kako sam nedavno čuo, otkupio prava na prevođenje te knjige i možemo ju očekivati u ovoj godini koja je pred nama i u hrvatskom prijevodu. A nadam se kako će ga onda jednom i pozvati u Hrvatsku... ;-)

Dakle, cijela priča započinje time što je Miss Temple u svojoj sobi u hotelu u jednom sasvim neobičnom i malenom gradiću, i razmišlja o tomu zašto ju je zaručnik Roger Bascombe ostavio. Nakon sedam dana otkada se zadnji put s njime čula, odlučila je otići do Ministarstva, gdje je on radio, i pratiti ga. Unajmila je kočiju i to ju je dovelo o kolodvora, gdje je pak ušla u isti vlak u koji je ušao i Roger. Što je bilo najčudnije, vlak je bio gotovo prazan - jedino su u prvom vagonu bili Roger, kako je vidjela, i nekoliko gospodina i gospođa koji su nosili krinke preko svojih lica. Na zadnjoj stanici su izašli, a Celeste Temple se zaputila u veliku kuću u koju su ušli. Nije niti slutila što će tamo naći, i gdje će ju to odvesti...
S druge strane, tu je tajanstveni stranac Chang, koji nije niti Kinez, a Kardinal ga nazivaju zbog crvenog kaputa koji je jednom ukrao nekoj cirkuskoj družini jer mu je bilo hladno. On je plaćeni ubojica, no sada shvaća kako niti svojim 'poslodavcima' ne može vjerovati i okreće se protiv njih.
U cijelu priču umiješano je i plemstvo male njemačke državice usred Europe - Macklenburga. Spomenuta zabava priređena je za njegove zaruke. No, krije li se ispod površine nešto obskurno i mračno? Kada Doktor Svenson otkrije kako sve nije takvo kakvime se čini, odlučuje spasiti svoga Kraljevića i kreće u neizmjerno veliku i opasnu pustolovinu.

Ono što malo odstupa od cijele zamisli gotičkog romana, su likovi. Oni su toliko detaljno okarakterizirani, i toliko stvarni da vam se čini kako se cijela radnja odvija pred vama. Glavni lik cijele priče zasigurno je gospođica Celeste Temple, koja se u nekim dijelovima predstavlja i kao Isobel Hastings, ali je svejedno prepoznatljiva po svojim zelenim čizmama koje je onda nosila na maskiranu zabavu. Uz nju stoje njeni novi prijatelji, Kardinal Chang i Doktor Svenson. Chang je profesionalni plaćeni ubojica, koji voli poeziju, a nosi naočale jer su mu jednom u borbi ozlijeđeni kapci pa mu se oči čine nakošene, kao kod Kineza. Česti je posjetilac brojnih bordela, možda baš zato što djevojka u koju je on zaljubljen radi u jednom od njih. Svenson, s druge strane, potpuna je suprotnost Changu; u službi je prijestolonasljednika Macklenburga, koji je pak nemirna duša te Svenson uvijek mora biti na oprezu. Zli likovi su Grof d'Orkancz, Kontesa Lacquer-Sforza i Francis Xonck, a kakve veze oni imaju sa cijelom pričom morat ćete otkriti sâmi!

I sada, kad sam ju pročitao, mogu iznijeti nekoliko svojih dojmova. Prvo, knjiga je predugačka, čak i za mene. Mislim, ovo je najdulja knjiga koju sam ikada na engleskom jeziku pročitao. I to nije neki jednostavni engleski jezik - čovjek se stvarno potrudio napisati lijepi i genijalni roman, sa mnogo zbunjujućih riječi kojima se značenje shvati tek iz daljnjeg konteksta ili se ne shvati uopće. Malo je čudan. Alkemičarski, što ja obožavam. Uključuje sve elemente gotičkoga romana, i trilera pogotovo, ali trilera sasvim nove i predobre vrste. Likova ima svih vrsta, i karakterizacija je zadivljujuća. Opisi prostora toliko pridonose atmosferi da sam tijekom čitanja romana znao i sanjati Harschmort, Tarr Manor, vlakove, hotel Boniface ili pak St. Royale. Inače sam shvatio kako se ta knjiga po poglavljima svaki tjedan dostavljala na vrata svima koji su u Ujedinjenom Kraljevstvu to naručili, tako da je bilo deset manjih svezaka. Svakako pročitajte tu knjigu i nećete požaliti (možda malo tijekom čitanja, zbog duljine), jer knjiga je odlična!

Napisano u 12:40 sati.

komentari (43) ... ispis ... link