Kako svi pišu o svojim dočecima Nove godine, moram i ja. Dakle, Luka i ja, i još jedna prijateljica iz razreda, smo se dogovorili kako ćemo otići na zabavu jednog iz razreda. Bili smo nas petnaestak iz razreda tamo, i još kojih deset do petnaest ljudi koje nikad u životu nisam vidio. No, mi iz razreda smo se super zabavili. U ponoć smo izašli van, tako da smo dočekali Novu godinu uz najbolje prijatelje iz razreda, i bilo nam je baš lijepo, ispod vatrometa dok pljusak boja pršti iznad nas u svim mogućim nijansama - usred ničega izvan Zagreba. Svi smo svima čestitavali dok netko nije uzviknuo: "OK, mislim da smo si sada svi međusobno čestitali!" i prekinuo niz rukovanja.

Toliko o dočeku. :-P

Kad sam došao doma (a to je bilo već negdje osam sati ujutro), detaljno sam se otuširao, nazvao baku za koju sam znao da je budna, i otišao spavati. Da ne spominjem da mi je cijeli taj dan prošao u spavanju. I kad sam se napokon probudio, prevrnuo sam u polupospanom stanju maminu fritezu u kojoj je bilo još vruće ulje, i zalio si desnu nogu time (točnije stopalo), što me (to ste vjerojatno i pretpostavili) odmah probudilo. Ali sve je OK, ne brinite. Skinuo sam čarapu u najbržem mogućem roku, dok ulje još nije stiglo niti promočiti... He he... Zamalo.

I tako... Sad kad si vrtim sve unatrag, shvaćam kako ove zime nisam razmišljao o novogodišnjim odlukama. Možda je tako i najbolje. Nadam se da ste se i vi lijepo proveli za Novu godinu i da će vam se sve novogodišnje želje ispuniti! ;-)

Manje od tjedan dana je prošlo otkad sam bio kod Tihane. Naime, njena mama uvijek napravi tako odlične božićne kolačiće, da tamo samo dođem i jedem. (Znam, užasan sam, ali što se može kad su tako fini.) Bilo je svega, od makovnjače i orahnjače, do čupavaca, paprenjaka, medenjaka i, na kraju, meni najdražih bakinih kolačića. To su vam, ako ne znate, a siguran sam da ste ih vidjeli, oni s dva biskvita priljepljena pekmezom, a gornji biskvit ima onu rupu kroz koju se vidi pekmez. Ti su mi zaista bili najbolji, a nikada ne mogu zapamtiti kako se točno zovu. Svirali smo zajedno na njenom klaviru, i bilo je baš lijepo. Shvatio sam kako me njen klavir uvijek inpirira, dok moj samo stoji jadan u prašini, a na njemu otisci prstiju od mojih povremenih napadaja sviranja. Zezam se, nije tako loše. Čistim ja njega... Sad me nešto tjera da si pustim od Tamare Obrovac pjesmu "Biscotti Ruduladi", kad već pričam o finim kolačima.

OK, idem ja dalje čitati i uživati!
Veselo!
;-) Boris

________
Fotografije: Prva je detalj iz "Festive Holiday Cookies in Wooden Bowl", nepoznatog autora. Zatim Bill Ross, odnosno detalj iz njegovog "Night Sky Filled with Fireworks", i na kraju detalj iz fotografije "Fries on Plate with Fork" (H et M).

Napisano u 15:28 sati.

komentari (6) ... ispis ... link