Da ne bi bilo zabune, sada sam kod bake i kradem vezu jednom susjedu, jer kako je tamo gdje smo se preselili cijelo naselje novo, nitko još nema internet pa nemam od koga krasti.

Doživljaji

U petak prije tjedan i nešto dana, napokon sam spavao u svojoj sobi. Mojoj sobi - kako je to dobro čuti nakon toliko godina iščekivanja i želja. Za sat vremena, unatoč tome što je već bilo kasno, složio sam si radni stol, a u ponoć sam završio s krevetom. Bilo je malo zima spavati, dok se nisam navikao na sustav radijatora koji mi je bio ponuđen. Sada ga uvijek stavljam na najjače.

Da objasnim Silvijin komentar: Moja soba ima pogled u atrij zgrade, tako da su na suprotnoj strani prozori drugih soba. Sve se vidi. (Barem dok ne spustim rolete.) Isto tako, dok nije kuhinja bila postavljena, kroz cijev od ventilacije moglo se čuti sve što ljudi pričaju na svih šest katova zgrade iznad nas. A i pokraj Lukine, sobu očito ima neka cura koja, kako smo zaključili, užasno pjeva. Sve se čuje. A prvih par noći, ispod nas na nečijem balkonu u prizemlju, bio je pas. I očito je bio usamljen i gladan. Ali taj Pas mukče, zuji, mekče, bleji, cvili, pjeva - samo ne laje. Užasno iritantno.

Sada preko uskršnjih praznika si prefarbavam jedan zid sobe u zeleno, i dizajniram si tamnosmeđi namještaj tako da ga naposlijetku naručim. Shvatio sam kako je to jedini način, jer niti jedna od već gotovih soba koje sam vidio ne predstavlja mene, moju duhovnost, a kamoli da je željene tamnosmeđe boje. Pa sam uspio nagovoriti one-koji-sve-to-financiraju, jer mislim kako bih jedino tako bio u potpunosti zadovoljan ambijentom i kojem bih obitavao. Mojoj atmosferi.

Kada sve bude sređeno, i čisto (ne biste vjerovali), možda se usudim i nekoga pozvati.

Toliko od mene zasada...

Do tipkanja!

Napisano u 20:56 sati.

komentari (28) ... ispis ... link