duh božića je uhvatio i mene. probudio sam se pjevušeći greensleeves. :) s trga, kroz otvoren prozor, ulazio je smrznuti zrak zajedno sa smijehom ljudi koji su sunčano subotnje jutro (zapravo, teško je odrediti je li uopće bilo jutro jer je za neke ljude u ono doba već bila sredina dana) odlučili posjetiti zimski sajam. iako sam i ja dobio želju nazvati nekog i izletiti van, natrag sam se ušuškao u krevet jer je na telki počinjao drugi nastavak filma sam u kući. iz kuhinje se osjetio miris svježe pečenog biskvita za kolače i čokolade. još dok je bio topao odrezali smo si mali dio, samo da „probamo kak je ispao“. hehe ;)
grad je u božićnom raspoloženju već od kraja studenog. između golih grana drveća svjetlucaju plave lampice, iznad šetališta i ulica vise svjetleći zvončići, a na glavnom trgu stoji ogroman bor. svako malo prođe božićni tramvaj kojeg vozi čovjek u odijelu djeda božićnjaka. pije se vruća čokolada i odjekuju tonovi starih božićnih napjeva. ljudi su, kao i uvijek, u žurbi pa je teško zamijetiti osjećaju li božić. kada sam prolazio ulicom koja će u veljači postati moja nova adresa, uočio sam samo par ukrašenih balkona. ali, kada sam prošao kroz park, na jednoj klupi neka je žena u zelenom kaputu zadovoljno sjedila okružena vrećicama i kutijama s darovima.
iako me skroz preplavio onaj djetinjasti osjećaj, nisam još uvijek sastavio svoj popis božićnih želja. upravo me nazvao stric (boris i ja ga iz fore zovemo strikan otkad znamo za sebe) i rekao mi je da su naši prvi darovi, koje su on i tata zajedno kupili, već na putu prema doma. u nestrpljivom iščekivanju da saznam što bi to moglo biti, ostavljam vas sa željom da i vas božić ovako udari u glavu kao mene.

luka

Napisano u 19:17 sati.

komentari (28) ... ispis ... link