Snjegovi ...
Jedne zime mrav je isao na put.Veliki je snjeg padao.Ali sto ako ? - upita vjeverica. Ah ah sta ako promrlja mrav...u trenu i tuzan i ljut sto mozda vjeverica nece biti na putu zajedno sa mravom. Vjeverice pa zar ces dozvoliti da mi suze slede po toj hladnoci od tuge za tobom ? - upita mrav -Mrave ti si zaista idiot ako mislis da cu ici bez tebe ... - odgovori vjeverica mravu jos nesigurna u svoj put sa mravom. Oh ... kaze mrav, pa kako da te pustim , ako treba ostavit cu i sumu i travu ispod naseg drveta samo bez tebe necu vjeverice.. - kaze mrav tiho i otuzno. Sjecas se vjeverice jednom kad sam ti pricao ako je to zaista tako brda cemo pomicati... Sjecam se uh..kako se nebi sjecala - kaze vjeverica, - tog osjecaja nedostajanja koji prelazi u fizicku bol..tu negdje..znas vec gdje mrave - Oh da ..znam vjeverice..odavno ti nekrijem to mjesto na grudima - rece mrav glasno, siguran u svoje rijeci. I izvini vjeverice netreba da se ljutim na snjeg i na vjetar i na tebe - rece mrav sa suzom u oku. - pssst kaze vjeverica...oprosteno ti je... zurim ti se vjeverice..moram da odem do medvjeda da odem na jos dva kraja sume, hoces me cekat? - upita mrav. - znas da sam ja uvijek tu - rece mu tiho vjeverica.. Idem al vracam se brzo, cekaj me ! - uzviknu mrav dok je trcao medvjedu. I dok je trcao da se vrati...sjetio se da je zaboravio reci vjeverici jednu vrlo vaznu stvar. Htio joj reci da je voli i kad veliki snjegovi padaju...da je puno voli.... ....da je voli najvise na svijetu... |