Dragi dječače moj

22.02.2017.
Više vrijede i traju dijela od riječi

Osijećam da su samo različiti snovi, ono što jesam i ono što sam bio,

kratke su godine, kratko život traje kao da sam ga u jednoj noći snio.

Nasmiješi se, a i on se nasmiješio, to su sudbonosni osmijesi, nisu upućeni ogledalu,
u tome je razlika predivni dječače moj.


Ispunimo to što jesmo, ništa nam više nije dano.

Čovjek mora biti kadar zarađivati svoj kruh bilo kako i bilo gdje, no ako mu taj kruh ne hrani i dušu, tijelo će biti zadovoljno, ali će duša klonuti...

Da, tebi ,tebi predivni dječače moj
ostavljam sve svoje želje,
sve svoje nade, sve svoje uspjehe
sve svoje rezultate nadajući se čvrsto
da ćeš mojim stazama kročiti
moje snove ovjekovječiti,
nastaviti tamo gdje ja sam stao
nastaviti tamo gdje ja sam pao.

Tebi , koji si dio mene sama
ostavljam sunčanu stranu
ovog svog po mene olovnog
životnog dana.

Oprosti mi što uz tebe nisam bio
onoliko koliko sam sanjao,
koliko sam želio ,
koliko sam htio,
oprosti mi dječače moj.

U ovom okrutnom svijetu
ostani vjeran sebi i duhu svom
a ja, ja ću ti uvijek oslonac biti
uvijek uz tebe , rukom u ruci.
Ne dajmo čudovištu hranu
moga tijela
hodajmo stazom praskozorja bijela
hrabri dječače moj.










/ posveta mom jedinom unuku L./

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.