|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
Neznanka
Zastao sam pred izlogom obuće. Zima i nije bila nešto. Primjetio sam par ženskih visokih cipela kretenskog izgleda. Što sve ne uvaljuju ženama pod krinkom mode, nemogu zamisliti da to netko želi obuti. A cijena ?, prava sitnica. Nisam primjetio ništa interesantno. Okrenem se da pođem dalje i zamalo naletim na osobu koja je stajala pored mene. Pogledam, žena 35-40 godina ni lijepa ni ružna. Oči su nam se srele. Njezin blag pogled bio je istovremeno i čvrst i uporan. Zakoračim u lijevo da je zaobiđem. Ona stane pred mene blago podigavši ramena i ruke. Ispričava se ?!. Zaustim da tražim objašnjenje no ona hitro i nježno stavi kažiprst na moje usne, očito želi me spriječiti da govorim. Što sad ? Gledamo se, ugodno je, njezin pogled je postao vrckast. Pokušavam iz pogleda zaključiti o čemu se radi. Nisam u stanju. Zašto ne govori ?. Ona preuzme inicijativu, uhvati me ispod ruke i nježno povuče naprijed. Hodamo. Povremeno me stegne laktom. Da li je to intima ? što je intima ? Hodamo, ona me vodi, zastajemo pred izlozima. Zima i nije nešto. Povremeno nam se pogledi sretnu, ugodno, osoba je draga, ali kuda to vodi ? Korak po korak stigli smo do Savske. Ona se okrene, pogleda me nježnim pogledom, poljubi svoj kažiprst i stavi ga na moje usne. Pogled dug godinu dana. Okrene se i ode. Šokiran cijelom situacijom uopće nisam reagirao. Stajao sam na mjestu sigurno nekoliko minuta. Pođem, ali kuda idem ? Saberem se, razmislim i krenem nastrag prema Petrinjskoj. Uđem u kafić i oslonim dupe na barsku stolicu. Zamišljen nalaktim se na šank.
- Pelinkovac, naručim.
- Mali ?, pita barmen.
- Da, sa limunom, odgovorim.
Zadubljen u misli popijem gutljaj.
- Ambrozije, kućo stara, glasno drekne netko iza mene. Okrenem se, ugledam Karla iz vojničkih dana.
- Boook, odgovorim.
- Pa dobro gdje si, kako si ? razdragano nastavi Karlo tapšući me po ramenu.
- Ide, ide odgovorim bez emocija.
Poslije nekoliko uljudnih rečenica Karlo utvrdi da nema smisla nastaviti pa me pozdravi i vrati se svom društvu. Zima i nije bila nešto. Vratim se dnevnim aktivnostima povremeno se sjetivši neobičnog susreta.
Prošlo je nekoliko dana, stojim u redu u pošti. Netko me lagano kucne po ramenu. Okrenem se, Ona. Umiljat pogled, objema rukama primi moje šake, prostruji ugoda. Držeći ih nekoliko sekundi klimne glavom pokazujući prema izlazu, ne čekajući moju reakciju izađe. Što da radim ? Ugodno je ali nema smisla ili možda ima. Plativši račune zdvojan izlazim. Stanem pred njom ne znajući što dalje. Ona se propne na prste i prisloni mi suhu nježnu pusu na obraz. Odmakne se, pogleda me vragoljasto, primi pod ruku i povede. Šetali smo povremeno se pogledavajući. Ispuni me silina ugode, bez strasti. Prolazeći pored jednog Gift Shop-a lagano me laktom bocne u slabine i natjera me da stanem ispred izloga. Ona se odvoji, pokaže mi čekam i vragolasto mi zaprijeti kažiprstom. Gledao sam je kako obilazi police i nešto traži. Izađe, noseći nešto u zatvorenoj šaci, drugom rukom uzme moju šaku i u nju stavi malenu kutijicu omotanu ukrasnom vrpcom. Pogledam je, ona trepne potvrdno očima i ugura šaku sa poklonom u moj džep. Kao da se ništa nije dogodilo, prisloni mi nježnu pusu na obraz, veselo mahnu i ode. Krenuo sam a da pri tome nisam znao kuda. Poslije izvjesnog vremena sjetim se kutijice. Posegnem u džep i izvadim je. Počnem odmotavati i postanem svjestan da to radim sa strahopoštovanjem. Iz kutijice izvadim minijaturno crveno srce od porculana kome je nedostajao jedan dijelić. Pogledam, nije odlomljen. Smisao, poruka ? Svakako, možda ! Bože, što da radim ovo nema nikakvog smisla. Zima i nije bila nešto.
Otišao sam na višednevni službeni put. U džepu sam imao maleno srce. Svaki puta kada sam kriomice pogladio njegovu glatku površinu osjetio sam kako me prožima ugoda. Da li sam zaljubljen ? Ne, nikako. Ali što je TO ? Voljena osoba je kod kuće, osjećam li grižnju savjesti ? Neee ! Kako to ?
Krenem u banku. Ugledam prodavaonu cvijeća. Uđem, ogledavam se u nedoumici što da kupim. Izađem nespretno skrivajući zamotanu jednu bijelu ružu. Hodam i konstatiram da sam promašio banku. Da li je tražim? Gdje je ?
Nismo se sreli. Ruža je uvenula.
Poslije nekoliko dana kupio sam crvenu ružu. Skrivajući je u rukavu lutao sam gradom. Nigdje je nema. Oooo kako želim da već jednom ode.
Zima i nije bila nešto.
