Vjerovati radosti...

nedjelja, 27.04.2014.

Milosrdni Isus

Počevši od godine 1931., naš Gospodin Isus Krist, više puta se objavio poniznoj redovnici Faustini. Nakon što ju je poučio o pobožnosti prema Božjem milosrđu, zaželio je da širi tu pobožnost po svemu svijetu.

Prvi put milosrdni Krist ukazao se sestri Faustini 22. veljače 1931. u mjestu Plock (Poljska). Sestra Faustina piše: "Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnoj bjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce. Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele, a druge crvene. Blještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, promatrala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Noja duša bijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: "Priredi sliku i prikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: "Isuse, uzdam se u Te. Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatim da se to čašćenje raširi po svemu svijetu".

Image and video hosting by TinyPic

Sestri Faustini Isusje rastumačio sjajne zrake: "Zrake na slici označuju Krv i Vodu, što su izvirali iz dubine Moga milosrđa, nakon što Moje Srce bijaše probodeno kopljem, nakon Moje smrti na Križu. Bijele zrake označuju Vodu, koja čisti duše, a crvene zrake označuju Krv, koja daje život dušama. Štititi duše od stroge pravde Moga Oca nebeskoga. Sretan onaj, koji bude živio u zakloništu ovih zraka, jer neće strahovati od Božje srdžbe".

Tijekom Svoje Muke, Isus je prolio skoru svu Svoju Krv. U Svom Srcu na samrti ostade Mu tek nekoliko kapi. Božja Providnost je pustila da koplje otvori njegovo Srce i da isteče i zadnja kap njegove Krvi. Isus želi da taj znak njegove Ljubavi bude posebno poštivan i čašćen u pobožnosti prema Božjem milosrđu. Zato je preporučio sestri Faustini da napiše ovu kratku, strijelovitu molitvu i da se njome često služi: "Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz Srca Isusova poput milosrdnog izvora, uzdam se u VAS"!

Isus je zaželio da se ispod napisu riječi: "Isuse, uzdam se u Te!"

Na Kristovu želju, da sestra Faustina objavi svijetu pobožnost prema Božjem milosrđu, s. Faustina će zdušno raditi na tom ostvarenju, jer se čovječanstvo udaljuje od Boga, od Krista, od Crkve. Zbog toga razloga, unatoč napretku civilizacije, ljudi su nesretni, na mukama su, nesložni su, podijeljeni su, kažnjeni su ratovima. Bog, da spasi čovječanstvo zalutalo, zastranjeno, poniženo pod teretom teških, smrtnh grijeha, šalje posebne opomene iz mjesta Gospinih ukazanja (Salette, Lurd, Fatima), da potakne svijet na pokoru, napose treba istaknuti opomenu, koju je dao s. Faustini sam Isus Krist, da bi došlo do obraćenja grješnog čovječanstva, da bi se čovječanstvo zaustavilo na putu izgubljenja. Isus je više puta rekao s. Faustini: "Čovječanstvo ne će naći mira ako se ne obrati s pouzdanjem u Božje milosrđe."

http://krunica.jimdo.com/slika-milosrdnog-isusa/
- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 22.04.2014.

za bolji svijet!

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.04.2014.

Sretan Uskrs!

Image and video hosting by TinyPic

Na nebu zora rudi, aleluja i zemlju od sna budi, aleluja.

O pjevaj, kliči u sva glas, iz groba usta Isus spas. Aleluja, aleluja!

Nek' svemir pjesmom ječi, Aleluja u slavu vječne riječi, aleluja.

O kralju slave slavljen bud'! Jer svlada smrt i pako hud. Aleluja, aleluja!

- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 18.04.2014.

Devetnica Božanskom Milosrđu

Na Veliki petak započinje devetnica krunice Božanskoga Milosrđa i traje do subote uoči Bijele Nedjelje (nedjelja nakon Uskrsa).Ta je nedjelja Blagdan Božanskoga Milosrđa.

Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilniusu, 13-14. rujna 1935., kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. “Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to što moliš slaže s Mojom voljom." Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi tko bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa."

Moli se na običnoj krunici ovako:

Na prva tri zrnca moli se:
Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

Na svih pet desetica moli se:
a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujemo ti tijelo i krv, dušu i božanstvo tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštvinu za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta
b) na mala zrnca (10 puta):
"Po pregorkoj muci Njegovoj smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Na kraju krunice doda se (tri puta):
"Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Prije krunice Božanskog Milosrđa pročita se tekst za taj dan:

1.dan: Danas mi prinesi sve ljude ljude, naročito grešnike i uroni ih u more mojega milosrđa. Time mi smanjuješ gorčinu zbog izgubljenih duša.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ,...pa krunica Božanskog Milosrđa

2.dan: Danas mi prinesi duše redovnika i svećenika,uroni ih u moje beskrajno milosrđe. One su mi davale snage da izdržim svoju pregorku muku.Po njima će se izliti rijeke milosrđa na cijelo čovječanstvo.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

3. dan: Danas mi prinesi sve vjerne i pobožne duše,uroni ih u more mojega milosrđa.Ove su me duše krijepile na mojem putu muke,one su bile kapljice utjehe u moru gorčine.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

4. dan: Danas mi prinesi pogane i nevjernike, koji još nisu upoznali Božansko milosrđe.U svojoj pregorkoj muci ja sam na njih mislio,a njihov budući žar tješio moje srce.Uroni ih u more mojega milosrdja
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

5. dan: Danas mi prinesi duše krivovjeraca i otpadnika,uroni ih u more mojega milosrđa.Za moje pregorke muke one su rastrgale moje tijelo i moje srce-moju Crkvu.Ako se one vrate u krilo Crkve,izliječit će moje rane i ja ću osjetiti utjehu u svojim bolima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

6. dan: Danas mi prinesi nježne i ponizne duše,kao i duše male djece,uroni ih u moje milosrđe.One su najsličnije mom srcu,i davale su mi snagu u mojoj pregorkoj smrtnoj muci.Bile su kao zemaljski andjeli koji bdiju na mojim oltarima.Na njih ću izliti slapove milosti,jer su samo ponizne duše u koje stavim sve svoje povjerenje u stanju primiti moje darove.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

7. dan: : Danas mi prinesi one duše koje na poseban način štuju i časte moje milosrđe.Te duše najviše sudjeluju u mojim patnjama i najviše su prodrle u moj duh.One su živa slika mojega milosrdnoga srca.Ove će se duše u budućem životu pojaviti u posebnom sjaju i ni jedna od njih neće doći u pakao.U njihovom smrtnom času bit ću uz njih.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

8 dan: Danas mi prinesi duše iz čistilišta,uroni ih u bezdan mojega milosrđa da bi rijeke moje Krvi ublažile i skratile njihove muke.Ove su mi mi siromašne duše drage dok zadovoljavaju Božanskoj pravednosti.Možete pomoći tim dušama da im ublažite patnje crpeći iz blaga Crkve oproste i prinoseći žrtve zadovoljštine.O,kad biste vidjeli njihove patnje ne biste im prestali prinositi darove svojih molitava kako bi otplatile dug mojoj pravednosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

9. dan: Danas mi prinesi mlake duše i uroni ih u more mojega milosrđa.Ove mi duše najbolnije ranjavaju srce.One su me najviše rastužile u Maslinskom vrtu i istrgnule iz moga srca vapaj: ”Oče,neka me mimoidje ovaj kalež!Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja. Za njih je moje milosrdje jedini spas.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa
- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.04.2014.

Hvalospjev ljubavi

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.04.2014.

To pray and to love

Image and video hosting by TinyPic
- 23:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2014.

Kako za nekoga prikazati svetu misu

Misa je najsavršenija molitva. Možemo je usporediti s najsuvremenijim računalom. No, o nama ovisi kako i koliko ćemo se tim istim računalom služiti.

Sjetimo se odmah one rečenice sv. Augustina o veličini Božjoj: «Bog je toliko velik koliko mu tvoja vjera dopusti da bude velik!» Istu tvrdnju itekako možemo primijeniti i na svetu misu. Prečesto misu shvaćamo kao nešto što se događa samo po sebi bez našega aktivnog duhovnog sudjelovanja. Ukoliko mislimo kako sudjelovanje na misi znači samo fizičko prisustvovanje uz izgovaranje točno određenih riječi, tada se najvjerojatnije nalazimo ispred računala koje znamo samo uključiti i isključiti.

Misa je duhovno sudjelovanje u stvarnoj žrtvi i uskrsnuću Isusa Krista. Misa se događa izvan vremena i u njoj sudjelujemo u prisutnosti čitave proslavljene, a isto tako i živuće Crkve (v. Enciklika o Euharistiji – Ivan Pavao II.). Misa je najozbiljniji događaj našega života. No, trebamo se odlučiti 'zaviriti iza zastora' i stvarno čitavim bićem, duhom, dušom i tijelom sudjelovati u njoj. To se počinje događati onoga trenutka kad se mi svojom slobodnom voljom za to stvarno odlučimo. Počinjemo s malim 'provirivanjem' iza zastora dok na posljetku u potpunosti, duhom, dušom i tijelom ne uđemo u tu okom nevidljivu stvarnost.

Misa je molitva u kojoj nam Duh Sveti pomaže moliti. Bez Njega je nemoguće ući u otajstvo mise. Misa je događaj za koji se trebamo ozbiljno pripremati. Misa je aktivno sudjelovanje u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Krist je žrtva. Jedan je vjernik ovako objasnio zašto mu je misa najvažnija: «Kad dođem na misu vidim Isusa kao žrtvu. Tada imam samo dvije mogućnosti: da promatram ili da sudjelujem. Kad izađem iz crkve, Isus gleda mene i vidi kako sam u svijetu ja žrtva. On također ima dvije mogućnosti: da promatra ili da sudjeluje.»

Sudjelovati prvenstveno znači doći pred raspetoga i uskrsnuloga Krista s vjerom u srcu. Kad u duhu stanemo pred križ na kojem se događa otkupljenje, spasenje, oproštenje, ozdravljenje, iscjeljenje, oslobođenje ovoga svijeta – mi možemo samo promatrati, a isto tako u toj žrtvi možemo i sudjelovati. Bog je za nas sve učinio ili nam je na neki način sve već dao (v. Iz 53,4-6). No, to 'sve' neće biti zaista naše ako ga vjerom ne uzmemo. Vjerom ulazimo u posjed blagoslova kojima smo već u Kristu blagoslovljeni. Dakle, prikazati misu znači svojom slobodnom voljom zahvaliti Kristu za trpljenje za sasvim konkretnu nakanu te tu istu nakanu u ime toga trpljenja staviti pred Boga kao Oca kako bi se ona u Duhu Svetome u potpunosti ispunila.

Najčešće misne nakane koje prinosi svećenik su one za spasenje duša iz čistilišta, tj. mise za mrtve. No, mi ostali sudionici misnog slavlja pozvani smo 'prinijeti svoje žrtve'. Svećenik nas na jednome mjestu poziva da molimo da njegova i naša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu. Žrtva je ugodna ako ima smisla. Ako dođemo pred raspetoga Krista koji umire za grešnike, bolesnike i sve druge patnike – a u isto vrijeme mu ne vapimo za neke od njih i ne donosimo ih u njegovo milosrđe – mi tada pokazujemo sebičnost i nevjeru. Ako donosimo samo svoje potrebe tada pokazujemo svoju egocentričnost. Bog želi da se što više ljudi spasi od pakla, patnje, svezanosti i svih onih drugih stvari od kojih nas je svojom mukom otkupio. Koliko će se ljudi spasiti ovisi prvenstveno o nama, jer je On svoj dio već učinio. On nas je naime već sve spasio. No, mi smo ti koji vjerom trebamo uzeti spasenje koje nam po Kristu pripada i to ne samo za sebe već ga trebamo posredovati i, što je moguće više, drugim ljudima.

Svaku bi misu trebali započeti jasnom mišlju, otprilike ovako: «Ne, Gospodine, ti nisi uzalud umro. Tvoja muka za mene i za moju braću i sestre nije bila uzaludna. Zato ti danas u svojem srcu donosim ove svoje nakane (trebamo ih što jasnije u svojem srcu izreći) i molim te da me svojim Svetim Duhom nadahneš kako bih pridružio i one za koje nitko ne moli, a potrebni su tvoga milosrđa. Ja ih sada uključujem u tvoju pobjedu na križu i donosim ih, Oče, u tvoju silnu ljubav!»

Ukoliko do sada nismo tako prikazivali misu, najbolje je da počnemo s jednom nakanom. Pretpostavimo kako misu prikazujemo za obraćenje jednoga nama poznatog grešnika kojega ćemo u daljnjem tekstu zvati grešnikom. Nikako nije dovoljno prije mise, ili u nekom dijelu mise, samo izgovoriti u srcu, ili na glas, kako misu prikazujemo na tu nakanu. To ni izdaleka nije ono što bi trebali činiti. Svaku riječ koju na misi slušamo ili je izgovaramo trebamo dovesti u vezu s tom nakanom.

Ulazna pjesma uvodi nas u svjesnost kako pristupamo žrtvi u kojoj sudjeluje čitava Crkva, nebeska i zemaljska, kojoj zapravo prisustvuju svi ljudi koji su ikad živjeli i koji će ikad živjeti. Ulazimo u duhovnu realnost koja nije ograničena prostorom ni vremenom. Započinjemo znakom križa gdje proglašavamo kako će se sve događati u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Tu već postajemo duboko svjesni kako smo u misu (žrtvu) u svojem srcu 'donijeli' i grešnika za kojega prikazujemo misu. On se, s nama i po našoj slobodnoj volji, nalazi pred križem i mi postajemo svjesni kako su oči svemogućeg Boga, svih anđela i svih svetih uperene u njega. Sveci su u jedinstvu s Bogom tako da i oni poštuju našu slobodnu volju kao što je poštuje i Bog. Oni prinose naše molitve Bogu, ali samo one koje im mi povjerimo da ih prinose. Dakle, već na početku mise 'povjeravamo' našeg grešnika svim anđelima i svecima, a posebno Mariji koja je iznad sviju njih. Za nebo nema veće radosti od spasenja grešnika i mi postajemo svjesni kako je naša nakana itekako prihvaćena i kako će se čitavo nebo priključiti da nam pomogne kako bi vjerom mogli prihvatiti obraćenje tog grešnika.

U činu pokajanja zatim se kajemo za svoje grijehe, ali isto tako i za grijehe našeg grešnika za kojeg misu prikazujemo. Molimo Blaženu Mariju, vazda djevicu, sve anđele i sve svete i braću okupljenu u crkvi da se mole Bogu Ocu svemogućemu da se smiluje i oprosti grijehe nama i našem grešniku.

Nakon svećeničkog odrješenja, za one koji ga mogu vjerom prihvatiti (v. Book br.1), dolazi molitva: Gospodine, smiluj se, u kojoj tri puta zazivamo Boga da se našem grešniku smiluje i podari mu obraćenje. Te molitve zaista trebaju proizlaziti iz našega htijenja za njegovo obraćenje.

Zatim, kad je određeno, dolazi jedna od najsavršenijih molitava koju možemo za našega grešnika moliti. To je Slava Bogu na visini. Počinje sa slavljenjem, hvalom, blagoslivljanjem Boga, klanjanjem Bogu, opet klanjanjem te priznanjem Boga kao Oca svemogućega te Isusa kao jedinorođenoga sina Božjega. Sve to činimo iz ljubavi što je On našeg grešnika već na križu spasio. Nastavlja se sa tri zaziva za smilovanjem i za prihvaćanjem naše molitve koju upućujemo opet za našega grešnika. Završava sa proklamiranjem Božje svetosti. U duhu već tu možemo gledati kako ga Bog želi u svojoj svetosti. To je molitva koja nas nikako ne može ostaviti ravnodušnima ukoliko nam je zaista stalo do obraćenja našega grešnika.

U službi riječi očekujemo da nam Bog progovori po dnevnim čitanjima i homiliji svećenika. Ta homilija nikako ne ovisi samo o svećenikovoj sposobnosti već uvelike i o želji prisutnih da im Bog zaista progovori. Ako takva želja postoji, Duh će svećenika nadahnuti da kaže ono što trebamo čuti.

Nakon homilije može slijediti Vjerovanje u kojemu iskazujemo svoje povjerenje u Boga koji ljubi čovjeka i zbog toga je za nas i umro. Izražavamo svoje čvrsto uvjerenje kako će Otac po žrtvi svoga sina upotpuniti spasenje našega grešnika.

U sveopćoj molitvi u žrtvu priključujemo opće nakane za koje moli prisutna Crkva, ali dodajemo i druge svoje nakane.

Euharistijska služba započinje prikazanjem darova u kojemu i mi prikazujemo svoj život te život našega poznanika grešnika. To je trenutak kada na poseban način postajemo svjesni uloge Boga u vlastitome životu te prikazujemo život našega prijatelja grešnika Bogu da ga u svoj punini zahvati svojom milošću. To je trenutak davanja milostinje kada se zaista zapitamo kakvu ulogu novac ima u našim životima i je li nam on sredstvo za posvećenje ili nam je postao idol ili čak gospodar.

Slijedi molitva u kojoj molimo da prikazana žrtva bude na hvalu i slavu Božjega imena (što svakako jest obraćenje grešnika) te da bude na korist nama i čitavoj svetoj Crkvi. Naš obraćeni grešnik je svakako Božja slava i hvala, a isto molimo da od tog obraćenja bude doista višestruka korist nama i Crkvi.

Euharistijska molitva opet započinje priznanjem vjere da je Gospodin s nama i da su naša srca s njime. Molitvom predslovlja poziva nas da damo hvalu i slavu Bogu i ona završava riječima: 'I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima, i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka: Svet, svet... Tu postajemo svjesni kako smo okruženi anđelima sa svim svojim razinama Božanske vlasti, sa svim svecima, tj. sa svom nebeskom vojskom. Kad dajemo slavu Bogu i kad Ga očitujemo svetim, mi ulazimo u samo središte Božje nebeske vojske (v. Ps 100). S nama ulazi i naš grešnik. Ta nas okruženost oslobađa od svakoga đavolskog tlačenja i to je trenutak velikoga oslobođenja. To je posebno važno za one koji prikazuju misu za nečije oslobođenje. Slavljenje i štovanje Boga općenito nas 'uvlači' u okruženost njegovim vojskama i silno je sredstvo oslobođenja svih vrsta. Na žalost, u mnogim župama je slavljenje više pokušaj umjetničkoga dojma nego stav srca prisutnih vjernika.

Slijedi pretvorba koja je prikazanje Isusove žrtve Ocu. To je naša molitva Ocu upućena s podnožja križa. Tu prikazujemo tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista Ocu nebeskome. Donosimo sebe i našega grešnika pred križ, gledamo prema Ocu i u srcu molimo nešto poput ovoga: «Hvala ti, Oče, što si prihvatio žrtvu svoga sina za moje grijehe i grijehe (navesti ime)! Privuci ga, Oče, snažno svome Sinu kako bi ga upoznao i uzljubio i tako se pribrojio zboru spašenih!». Budimo u tim trenucima potpuno sabrani i donosimo i ostale nakane, no ostavimo dovoljno vremena za zahvaljivanje za našega grešnika.

Uključimo se zatim u molitvu koju svećenik moli u naše ime za opće potrebe!

U tome trenutku postajemo svjesni Božje pobjede, tj. uskrsnuća Isusa Krista te upućujemo molitvu Očenaša Ocu nebeskome koji je prihvatio našu žrtvu. O Očenašu nekom drugom prilikom više.

Slijedi molitva za mir u kojoj molimo neka nas Duh Sveti ispuni mirom koji će biti rezultat potpunog pouzdanja u Božju ljubav i providnost te rezultat oproštenja grijeha. Zamolimo Isusa da srce našega grešnika po svojoj providnosti, u svoje vrijeme i na svoj način, ispuni svojim mirom i zahvalimo mu već sada za to. Pružimo ruku bližnjima u znak svoje želje da i njih Gospodin ispuni mirom kao znakom prihvaćanja njihovih žrtava, a i znakom naše želje da sa svima živimo u miru!

Slijedi molitva zaklanom i uskrslom Jaganjcu u kojoj posebnu pozornost imamo na Njemu koji je umro za nas i koji nam se sada daje za jelo. On koji uzima naše grijehe neka nam se smiluje u svakoj našoj potrebi. Posebno neka se smiluje našemu grešniku kako bi nakon obraćenja ustrajao u rastu u svetosti dok ne dođe u vječnost.

Blagovanjem Euharistije ulazimo u intimnu povezanost s uskrsnulim Kristom. U tu povezanost dovodimo i našega grešnika. To su trenuci naše spontane molitve, zahvaljivanja, slavljenja… U svojemu srcu trebamo mislima biti povezani s Bogom u nama. Svećenik najavljuje Krista kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Ponekad je jednostavno dovoljno prepustiti se spoznaji kako smo u Njemu i On u nama, ne moleći ništa. Dozvolimo mu neka On čini s nama što god hoće. Naše misli u tim trenucima trebaju pripadati samo Njemu. U tome nam može pomoći prigodna pričesna pjesma, no isto tako inzistirajmo na vlastitoj povezanosti u tišini svoga vlastitoga srca. To su trenuci kada na čudesan način možemo biti oslobođeni ropstva grijeha koji su nas zarobili, možemo biti oslobođeni bilo kakve vlasti đavla, možemo biti ozdravljeni i na svaki drugi način blagoslovljeni. Neka ta povezanost u duhu potraje što duže, a možemo je nastaviti i isti dan kod kuće.

Misa završava završnim obredom u koji je uključen blagoslov i pozdrav. Taj blagoslov zaista trebamo u vjeri prihvatiti kao rezultat našega sudjelovanja na misi, kao znak prihvaćanja onoga za što smo molili. Taj blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga vjerom prihvaćamo i za grešnika.

Svećenikov pozdrav: «Idite u miru!» znak je naše vjere kako je naša molitva prihvaćena i kako u vezi nje možemo imati potpuni mir i pouzdanje kako će Bog u svoje vrijeme i na svoj način učiniti najbolje.

Grešnik (naše prikazanje) može biti i bolesnik, ovisnik, siromah, zatvorenik…

http://www.medjugorje-info.com/hr/molitve/duhovni-kutak/105-duhovni-kutak/kako-za-nekoga-prikazati-svetu-misu.html
- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #