Vjerovati radosti...

Sveti Silvestar

Silvestar I. je bio trideset i treći papa, nasljednik Militijada, od 31. siječnja 314. do 31. prosinca 335.



(na slici papa Silvestar i car Konstantin)

Za njegova je pontifikata, rimski car bio Konstantin I. Veliki, koji je prethodno 313. g. donio Milanski edikt u kojem je objavio, da kršćanstvo postaje slobodna religija. Spomendan mu je 31. prosinca, posljednjeg dana u godini, koji se po njemu naziva i Silvestrovo. Njegove relikvije nalaze se u crkvi sv. Silvestra u Rimu. Osmi je po dužini pontifikata. Bio je papa 21 godinu, 11 mjeseci i jedan dan, odnosno 8005 dana.

Sretan Božić!!!!

Ispovijed

Naziva se i sakramenat obraćenja, pokore i pomirenja. Sakramenat obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje; sakramenat pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja i kajanja kršćana; sakramenat ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni elemenat ovog sakramenta; sakramenat oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir"; sakramenat pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja.

Ispovijed je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin. Dijelovi su ovi: pozdrav i svećenikov blagoslov, čitanje Božje riječi radi prosvjetljenja savjesti i poticaja na skrušenost, poziv na kajanje; zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti Bogu i otpust sa svećenikovim blagoslovom.

Katolička Crkva biblijsko utemeljenje sakramenta ispovijedi nalazi u Isusovoj moći otpuštanja grijeha (npr. Evanđelje po Marku 2,10; 2,5; Evanđelje po Luki 7,48), te poslanjem što ga je on predao svojim učenicima kad im je rekao: »Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. - te nastavio - Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Evanđelje po Ivanu 20,21.23). Sudioništvo apostola u Isusovoj moći opraštanja grijeha izvodi se i iz Isusove riječi Petru: »Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima« (Evanđelje po Mateju 16,19). Katolička Crkva stoga drži da je pomirenje s Crkvom neodvojivo od pomirenja s Bogom.

Sakrament ispovijedi u katoličkom nauku sastoji se od dva bitna elementa. Jedan od njih predstavljaju čini čovjeka koji se pod djelovanjem Svetoga Duha obraća. Ti čini uključuju kajanje, ispovijed i zadovoljštinu. Drugi element predstavlja Božje djelovanje po zahvatu Crkve koja po biskupu i njegovim prezbiterima u ime Isusa Krista daje oproštenje grijeha i određuje način zadovoljštine. Grešnik je tako izliječen i ponovno vraćen u crkveno zajedništvo.

Crkva izjavljuje da je svaki svećenik koji prima ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazni (ekskomunikacija), obdržavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio. Nije mu dopušteno govoriti ni o onome što je u ispovijedi saznao o životu pokornika. Zabranjeno je i svako snimanje ili neko drugačije prenošenje sadržaja ispovijedi. Ispovjedna tajna, koja ne dopušta izuzetaka, zove se "sakramentalni pečat", jer ono što je pokornik očitovao svećeniku ostaje "zapečaćeno" sakramentom. Ispovjedna tajna obvezuje i sve vjernike koji bi se mogli naći u situaciji da čuju tuđu ispovijed.

Svrha i učinak ovog sakramenta je, pomirenje s Bogom. Oni koji primaju sakramenat Pokore raskajana srca i s religioznim raspoloženjem, postižu "mir i spokoj savjesti zajedno s jakom duhovnom utjehom". Sakramenat pomirenja s Bogom donosi istinsko "duhovno uskrsnuće", vraća dostojanstvo i dobra života djece Božje, od kojih je najdragocjenije Božje prijateljstvo. Oni koji pristupaju sakramentu Pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom. Pokornik kome je oprošteno pomiruje se sa samim sobom u najintimnijoj dubini svoga bića, gdje dobiva natrag vlastitu unutarnju istinu; pomiruje se s ljudima koje je na neki način uvrijedio i ranio; pomiruje se s Crkvom; pomiruje se sa čitavim svemirom. Na taj način sakrament ispovijedi ne ozdravlja samo jednog grešnika, nego, ozdravljajući njega, ozdravlja i cijelo tijelo Crkve.

Kajanje je na prvome mjestu. To je "bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti". Priznanje grijeha svećeniku, bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno" Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju Božjem milosrđu da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti liječniku ranu, ovaj ne može liječiti što ne poznaje". Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik koji je došao do zrele dobi treba ispovjediti, najmanje jedamput godišnje, teške grijehe kojih je svjestan". Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Mnogi grijesi nanose štetu bližnjemu. Treba učiniti što je moguće da se šteta nadoknadi (npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izliječiti rane). To je zahtjev obične pravednosti. Osim toga grijeh ranjava i slabi samoga grešnika, kao i njegove odnose s Bogom i bližnjim. Odrješenje briše grijeh, ali ne popravlja sve nerede što ih je grijeh uzrokovao. Grešnik, nakon što je rasterećen od grijeha, još treba ponovno steći puno duhovno zdravlje. Mora, dakle, učiniti nešto više da ispravi svoje krivnje: na prikladan način treba "zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe.

Došašće

U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost).

Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić - kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas.



Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj.

www.veritas.hr

Sveti Ivan od Križa

(španjolski: San Juan de la Cruz ; Fontiveros, Španjolska, 24. lipnja 1542. - Ubeda, Španjolska, 14. prosinca 1591.) - katolički svetac, crkveni naučitelj, pisac, katolički mistik, redovnik karmelićan, obnovitelj karmelićanskog reda

Djetinjstvo i obrazovanje

Rođen je u siromašnoj španjolskoj obitelji. Od djetinjstva, nastojao je naći posao, kako bi pomogao u uzdržavanju obitelji. Nakon mnogo raznih poslova, uspjeh i zadovoljstvo nalazi u dvorenju bolesnika u bolnici, u kojoj usput i studira humanističke znanosti kod isusovaca od 1559. do 1563. U vremenu odabira životnog poziva, odlazi u samostan Karmel i postaje poniznim novakom. Zahvaljujući velikoj inteligenciji i željom za istinom postaje nadstojnikom studenata. Predavao je biblijske studije na sveučilištu "Colegio de San Andrés" u Salamanci. Bio je cijenjeni stručnjak.




Reforma, zatočeništvo, uspjeh reda

Ubrzo postaje nezadovoljan životom u Karmelu zbog slabe stege i nedovoljne pokore te zaželi otići u kartuzijanski samostan. Tu mu želju poremeti susret sa svetom Terezijom Avilskom, te njih dvoje zajednički odluče karmelski život vratiti korijenima. Od strane braće koja ga nisu razumjela mnogo je pretrpio jer su smatrali, da on unosi razdor u Družbu. Devet mjeseci provodi u samostanskoj samici u Toledu, a sve to podnosi strpljivo. Uspio je pobjeći 15. kolovoza 1578. Zahvaljujući patnjama i ustrajnosti, karmelićanska reforma je ipak pobijedila, Godine 1580. papa Grgur XIII. odobrio je osnutak bosonogih karmelićana. Zajedno sa sv. Terezijom Avilskom osnivao je karmelićanske samostane. Umro je u 49-oj godini od čega je 28 godina proveo u Karmelu. Njegova književna djela prvi put su objavljena 1618. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je svecem 1726. Papa Pio XI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1926. Spomendan mu je 14. prosinca. Engleska Crkva naziva ga "Učiteljem vjere".

Književni rad

Smatra se jednim od najvećih španjolskih pjesnika. Napisao je jako puno pjesama. Njegove pjesme "Mrkla noć duše" i "Duhovne kantikle" uvrštavaju se zbog bogate simbolike i stila u najbolje pjesme španjolske književnosti. Najpoznatija mu je knjiga "Uspon na goru Karmel". Utjecao je na mnoge književnike nakon njega.

Iz 61

1Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu

10Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.

Lk 1

46Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, 47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim.

1 Sol 5

16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! 23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Iv 1

6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.



19A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - 27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Neka se glas građana čuje

Prošle nedjelje u crkvama i vjerskim objektima drugih vjerskih zajednica potpisivala se peticija povodom 60. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Brojna prava iz deklaracije, a koja su skladna vjerskim vrijednostima se na različite načine ugrožavaju, poput prava na život, obitelj, odgoj i obrazovanje u skladu s odlukom roditelja.
Povodom te peticije., na HRT-u-u utorak bila je emisija «Otvoreno». Oduševljen sam s emisijom, jer se jako rijetko govori o spomenutim temama.

Udruge koje promiču liberalne vrijednosti i zalažu se za seksualne manjine imaju velik medijski postor. Glas većine se gotovo nikada ne čuje. Problem je u tome, što je većina do sada uglavnom bila pasivna i nije se izborila da se njeno mišljenje čuje.

Što se mene tiče, protiv sam fizičkog nasilja nad homoseksualcima i svih drugih oblika nasilja i maltretiranja. Oni također imaju pravo na život, rad i razmišljanje. Ali sam protiv toga, da se njihova homoseksualna zajednica izjednači s brakom između muškarca i žene, jer to nije isto i ne može ni biti. Protiv sam i da im se dozvoli posvajanje djece. Protiv sam toga, da se omaložava vrijednost braka i obitelji. Protiv sam toga, da se djeca oduzimaju siromašnim roditeljima, što se i događalo u Hrvatskoj. Pravoslavni svećenik (proto) u emisji «Otvoreno» je rekao, da se društvo umjesto da oduzima djecu, treba pobrinuti, da se materijalno pomogne takvim obiteljima.

Problem je što se mnogo toga odvija tajno izvan očiju javnosti. Primjer za tojeovaj slučaj: Francuska je podnijela inicijativu, da se u svijetu zabrani ubijanje, mučenje i zatvaranje homoseksualaca, što se i danas radi u oko 90 država u svijetu. To je u redu i katolici to također podržavaju. Hrvatska je podržala tu inicijativu Francuske.
Problem je što oni koji su donijeli tu odluku, nisu obavijestili javnost o tome. Koliko se još takvih odluka donosi daleko od javnosti. Niti se provodi javna rasprava, niti se pita javnost za mišljenje, a kada se donese odluku uopće ni ne obavijeste javnost. A to je odlučeno u ime Hrvatske, a da hrvatska javnost ni nema pojma o tome.

U javnosti se izbjegavaju teme o pobačaju, umjetnoj oplodnji, eutanaziji i sl. Tko je detaljno obavijestio građane Hrvatske o tome? O tome zna, samo onaj tko se sam išao informirati. A kada nešto i kažu o tome, to je obično jednostrano, ne kaže se ono najbitnije ni sve što treba reći.

Pojedine udruge, koje broje mali broj članova, žele progurati neke svoje stavove, koji idu njima u prilog. Tako žele da svaki liječnik u Hrvatskoj izvodi pobačaj, bez obzira da li se njegova savjest protivi tome i bez obzira da li on to želi ili ne. Žele prisiliti liječnike, da to čine bez obzira na Hipokratovu zakletvu i savjest liječnika.
Trude se smanjiti vrijednost braka i obitelji. Svaki incident koriste u te svrhe O pozitivnim vrijednostima braka se šuti, a loše stvari se stavljaju na naslovnice novina.
Žele, da djecu odgajaju škole po njihovom ukusu, čak da se roditeljima oduzmu djeca, ako roditelji pričaju negativno o homoseksualcima, pobačaju,kontracepciji i sl.

Na najčitanijim internetskim forumima na hrvatskom jeziku (www.forum.hr i www.index.hr/forum) u podtemi Religija, ima puno tema, koje su antikatoličke, poput tema: «da li su Bog i Sotona prijatelji?»,»Da li je Nazaret uopće postojao u Isusovo vrijeme?», «Božić se slavi na krivi dan?», «hoće li religije nestati?» i sl. Imam dojam, da na forumu o religiji, najmanje ima katolika, a ateista, sotonista i nedefiniranih ima jako puno. Kako njih zanima religija, a katolici ni na internetu, gdje mogu biti anonimni ne usude se reći svoje mišljenje i prepasivni su.

Vrijeme je da se svatko od nas probudi, aktivira i da počnemo govoriti svoje mišljenje u javnosti. Prave životne vrijednosti se napadaju, a katolici uglavnom šute. Drugi nam kroje sudbinu, a mi spavamo. «Zlo se događa, jer dobri ljudi ne čine ništa». Govorite, pišite blogove, sudjelujte na internetskim forumima, pišite peticije, pišite prosvjedna pisma, molite, samo učinite nešto, šutnja nije IN, neka se naš glas čuje! «Tko hoće, nađe način. Tko neće, nađe ispriku.»

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.



Često se zamjenjuje s doktrinom, kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njenog začeća. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Anđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.

Sveti Nikola

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.



Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.

Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Posveta Predragocjenoj Krvi Isusa Krista

Svjestan, Milosrdni Spasitelju, svoje ništavnosti i Tvoje Uzvišenosti, bacam se pred Tvoje Noge i zahvaljujem Ti za mnoge dokaze Tvoje milosti koje si mi iskazao, Tvojem nezahvalnom stvoru. Zahvaljujem Ti posebno za izbavljenje, po Tvojoj Predragocjenoj Krvi, od razornih sotonskih sila.

U prisutnosti moje drage Majke Marije, moga Anđela Čuvara, moga Sveca zaštitnika i cijeloga Neba, dobrovoljno se posvećujem iskrena srca, o dragi Isuse, Tvojoj Predragocjenoj Krvi, po kojoj si otkupio svijet od grijeha, smrti i pakla.

Ja Ti obećajem, da ću uz pomoć Tvoje milosti i s mojom najvećom snagom, podupirati pobožnost prema Tvojoj Predragocjenoj Krvi, Cijeni našega otkupljenja, tako da svi mognemo štovati, slaviti i klanjati se Tvojoj Krvi.

Na ovaj način želim dati zadovoljštinu za moju nevjeru prema Tvojoj Predragocjenoj Krvi ljubavi i pružiti Tebi zadovoljštinu za mnoga oskvrnuća koja su ljudi počinili protiv te Predragocjene Cijene njihova spasenja.

O da bi mogli moji grijesi, moja hladnoća i sva djela moga nepoštivanja učinjena prema Tebi, o Sveta, Predragocjena Krvi, biti uništena. Evo, o dragi Isuse, Tebi prikazujem ljubav, štovanje i klanjanje, koje su, Tvoja Presveta Majka, Tvoji vjerni Učenici i svi Sveci iskazali Tvojoj Predragocjenoj Krvi. Molim Te, da zaboraviš moju raniju nevjernost i hladnoću i da oprostiš svima koji Te vrijeđaju. Poškropi me, o Božanski Spasitelju, i sve ljude Svojom Predragocjenom Krvlju, tako da mi, o Raspeta Ljubavi, odsada i nadalje uzmognemo ljubiti Tebe svim našim srcima i dostojno častiti Cijenu našega spasenja. Amen.

U tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji izbavi uvijek Slavna i Blagoslovljena Djevice. Amen.


Za sve dobročinitelje ove pobožnosti:

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu


Dobavljeno iz "http://hr.wikisource.org/wiki/Posveta_Predragocjenoj_Krvi_Isusa_Krista"

Došašće

To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U svemu tome kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja, da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo, da je On već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.