Vjerovati radosti...

srijeda, 30.07.2008.

Božji dopis

Za: Tebe
Od: Boga

Poslušaj moj savjet.

Čujem kako plačeš.


Tvoj vapaj prodire kroz tamu, sipi kroz oblake i stopljen sa svjetlošću zvijezda na putanji sunčane zrake nalazi stazu što vodi do mog srca.

Razdirala me bol zbog krika zeca uhvaćena u zamku, zbog vrapčića ispala iz majčina gnijezda, zbog djeteta što bespomoćno udara ručicama po površini vode, zbog sina koji prolijeva krv na križu.

Znaj da i tebe čujem. Budi s mirom. Miruj.

Donosim ti oslobođenje od tuge jer znam njezin uzrok … i njezin lijek.

Plačeš za sve svoje dječačke snove što su se tijekom godina rasplinuli.

Plačeš za sve svoje neuspjehom uništeno samopoštovanje.

Plačeš za svu svoju nadarenost koju si prodao za sigurnost.

Plačeš za svu svoju osobnost koju je poharala razularena rulja.

Plačeš za svu svoju sposobnost što si potratio ne iskoristivši je.

Stidiš se sam sebe i s užasom odvraćaš pogled od svoga odraza na vodi. Tko je to ruglo čovječanstva što zuri u tebe izblijedjelim očima prepunim srama?

Gdje je ono dostojanstvo u tvom vladanju, ljepota tvoga lika, lakoća kretnji, jasnoća uma, okretnost jezika? Tko je ukrao tvoja dobra? Znaš li tko je taj tat, kao što ja znam?

Nekoć je tvoja glava počivala na jastuku od vlati u polju tvoga oca i ti si pogleda usmjerena u katedrale oblaka znao da će sve zlato Babilona na kraju biti tvoje.

Nekoć si čitao mnogo knjige, ispisao nebrojene pločice, uvjeren da ćeš dostići, pa i nadmašiti svu Solomonovu mudrost.

I godišnja bi doba prerastala u godine sve dok ti ne bi postao jedini, vrhunski vladar u svome vlastitom edenskom vrtu.

Sjećaš li se tko je u tebe usadio sve one planove, snove i sjeme nade?

Ne možeš se sjetiti.

Ne pamtiš onaj časak kad si izronuo iz majčine utrobe, a ja sam položio ruku na tvoje meko čelo. Ni onu tajnu koju sam prošaptao u tvoje sitno uho obasipajući te blagoslovima?

Sjećaš li se naše tajne?

Ne možeš se sjetiti.

Godine koje su prošle razorile su tvoje sjećanje jer su ti ispunile um strahom, sumnjom, tjeskobom i osjećajem krivnje i mržnje, a ondje gdje te zvijeri prebivaju više nema mjesta za radosne uspomene.

Ne plači više. Ja sam s tobom … i ovaj je trenutak prekretnica u tvome životu. Sve što je već prošlo tek je poput onoga vremena koje si prespavao u majčinoj utrobi. Ono što je prošlo mrtvo je. Pusti mrtve nek ukopaju svoje mrtvace.

Danas, ti se vraćaš od živućih mrtvaca.

Danas, poput Ilije, triput ću se pružiti nad tobom i ti ćeš ponovo živjeti.

Danas ću, poput Elizeja nad Šunamkinim sinom, položiti svoja usta na tvoja, svoje oči na tvoje, svoje ruke na tvoje, i tvoje će se tijelo ponovo ugrijati.

Danas ću ti, kao Isus na grobu Lazarovu, naložiti da izađeš i zakoračiš iz špilje svoje prorasti kako bi započeo novi život.


Ovo je dan tvoga rođenja. Ovo je novi nadnevak tvog rođenja. Tvoj je prvi život, poput kakve predstave u kazalištu, bio tek uvježbavanje. Ovaj put zavjesa će se doista podignuti. Ovaj put svijet doista gleda i iščekuje čas kad će moći pljeskati. Ovaj put ćeš uspjeti.


Pripali svoje svjećice. Razdijeli slavljenički kolač. Natoči vino. Upravo si ponovo rođen.


Poput leptira iz kukuljice poletjet ćeš… letjeti do željenih visina i nijedna te ljudska osa ni bogomoljka neće spriječiti u tvome poslanju i u tvojoj potrazi za bogatstvima života.


Osjeti moju ruku na svom tjemenu.


Poslušaj moje mudre riječi.


Daj da još jednom podijelim s tobom onu tajnu koju si čuo pri svom rođenju i zaboravio je.


Ti si moje najveće čudo.


Ti si najveće čudo na svijetu.


Bile su to prve riječi koje si čuo u svom životu. A onda si zaplakao. Sva djeca plaču.


Tada mi nisi vjerovao … i u onim godinama što su u međuvremenu prošle nije se dogodilo baš ništa što bi uklonilo tvoju nevjericu. Jer, kako bi mogao biti čudo kad se smatraš neuspješnim u najnižem od svih zadataka? Kako bi mogao biti čudo kad je u tebi toliko malo pouzdanja dok ispunjavaš i one najjednostavnije obveze? Kako bi mogao biti čudo kad si okovan u dugove i ležiš budan, raspet brigom kako ćeš sutra doći do kruha?


Dosta je. Mlijeko što je proliveno već se pokvarilo. Pa ipak, koliko sam mnogo proroka, koliko mudraca, pjesnika, umjetnika, skladatelja, koliko znanstvenika, filozofa i glasnika poslao da pronesu riječ o tvojoj božanstvenosti, o tome kako možeš biti božanski, o tajnama spoznaja i postignuća? Kako si se ponio prema njima?


Ipak te volim i s tobom sam i sad u ovim riječima kako bih ispunio proročanstvo da će Gospod opet položiti na tebe ruku, po drugi put, kako bi u život vratio preostale svoje ljude.


Ponovo sam položio ruku.


Ovo je taj drugi put.


Ti si onaj koji je ostao.


Nema smisla pitati: zar nisi znao, nisi li čuo, nije li ti bilo rečeno još na početku; zar nisi to shvatio od samih početaka Zemlje?


Nisi znao, nisi čuo, nisi shvatio.


Rečeno ti je da si prikriveno božanstvo, bog koji glumi budalu.


Rečeno ti je da si uistinu nešto posebno, plemenit u rasuđivanju, beskonačnih sposobnosti, osobit, da su tvoj lik i kretnje vrijedni divljenja, da si poput anđela na dijelu, nalik na prestrašena, zarobljena boga.


Rečeno ti je da si sol zemlje.


Čak ti je otkrivena tajna kako pomaknuti planine, kako izvesti nemoguće.


Nikome nisi vjerovao. Spalio si svoj zemljovid što te vodio do sreće, odrekao se prava na duševni mir, ugasio svijeće što ti bijahu postavljene duž predodređena puta prema slavi i blaženstvu, a potom posrnuo, izgubljen i uplašen u tmini jalovosti i samosažaljenja, sve dok nisi propao u pakao što si ga sam za se stvorio.


Tada si zaplakao i stao se udarati u prsa proklinjući nesreću što te zadesila. Odbio si prihvatiti posljedice vlastitih tričavih misli i lijenih dijela, i stao tražiti žrtveno janje na koje ćeš svaliti krivnju za svoj neuspjeh. Kako si ga samo brzo pronašao!


Okrivio si mene!


Povikao si da su tvoji tjelesni nedostaci, tvoja osrednjost, neuspjesi i činjenica da ti nisu bile pružene prave prilike … sve volja Božja!


Nisi bio u pravu!


Načinimo, stoga, procjenu tvojih vrijednosti. Prozovimo ponajprije tvoje smetnje i nedostatke. Jer, kako mogu tražiti od tebe da izgradiš novi život ako za to nemaš sredstva?


Jesi li slijep? Izađe li sunce i zapadne a da ti nisi svjedok tome?


Ne. Ti vidiš … i onih stotinu milijuna receptora koje sam smjestio u tvoje oči omogućuju ti da uživaš u čaroliji listića, snježne pahuljice, jezera, orla, djeteta, oblaka, zvijezde, ruže, duge … i pogleda punog ljubavi. Ubroj sebi jedan blagoslov.


Jesi li gluh? Može li se djetešce nasmijati ili zaplakati a da ti to ne zamijetiš?


Ne. Ti čuješ … i one dvadeset četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho zatrepere na dodir vjetra u drveću, na zvuk valova riječnih voda što se razbijaju na stijenama, na zvuke veličanstvene opere, crvendaćeva pjeva, dječje igre … i na riječi: volim te. Pribroj još jedan blagoslov.


Jesi li nijem? Zar ti se usne miču tek da bi s njih sišla pljuvačka?


Ne. Ti govoriš … kao što nijedan drugi moj stvor ne može, a tvoje riječi mogu umiriti razljućenog, probuditi nadu u onomu koji očajava, pružiti potporu onomu koji želi odustati, potaknuti nesretnog, utješiti osamljenog, pohvaliti vrijednog, ohrabriti poraženog, poučiti onoga koji ne zna … i reći: volim te. Pribroj još jedan blagoslov.


Jesi li paraliziran? Zar tvoj bespomoćni lik okrada zemlju?


Ne. Ti se krećeš. Ti nisi stablo osuđeno na komadić zemlje dok te vjetrovi i cijeli svijet muče i zlostavljaju. Možeš se protegnuti i trčati, plesti i redite, jer u tebe sam usadio pet stotina mišića , dvije stotine kostiju i sedam milja živčanih vlakana te sve to vremenski uskladio kako bi mogao činiti što želiš. Pribroj sebi još jedan blagoslov.


Jesi li nevoljen, ili sam sebe ne ljubiš? Proždire li te noću i danju osamljenost?


Ne. Neće više. Jer sad znaš tajnu ljubavi – ako ljubav želiš primati, moraš je i davati ne misleći na to hoće li ti biti uzvraćena. Voljeti zbog vlastita ispunjenja, zadovoljstva ili oholosti ne znači ljubav. Ljubav je dar koji ne traži da bude uzvraćen. Sad znaš da je nesebična ljubav sama po sebi nagrada. Čak i ako nije uzvraćena, ljubav nije izgubljena, jer ono što ti nije uzvraćeno poteći će opet do tebe i omekšati i pročistiti tvoje srce. Pribroj sebi još jedan blagoslov. Broj dvaput.


Je li ti srce ranjeno, probodeno? Zar krvari i teškom te mukom održava na životu?


Ne. Tvoje je srce snažno. Dodirni svoja prsa i osjeti njegov ritam, osjeti kako otkucava sat za satom, dan za danom, u trideset šest milijuna otkucaja svake godine, godinu za godinom, bio ti budan ili spavao, crpeći i protjerujući tvoju krv kroz vene i arterije … svake godine ono protjera više od dvjesto tisuća hektolitara krvi. Čovjek nikad nije izumio ovakav stroj. Pribroj još jedan blagoslov.


Je li ti koža bolesna? Zar se ljudi, kad im prilaziš, užasnuti okreću od tebe?


Ne. Tvoja je koža čista, divota kreacije, moraš je samo njegovati sapunom i uljem, trljati i održavati. S vremenom će svaki čelik potamnjeti i zahrđati, ali ne i tvoja koža. Jednom će se i najtvrđi metal istrošiti uporabom, ali ne i onaj omotač kojim sam obložio tebe. On se neprestano obnavlja, stare stanice zamjenjuju se novima, upravo kao što se i tvoje staro ja mijenja u novo. Ubroj sebi još jedan blagoslov.


Jesu li ti pluća zagađena? Zar se dah života bori da bi prodro u tvoje tijelo?


Ne. Otvori kroz koje ulazi ono što ti je potrebno za život prohodni su čak i u najružnijoj okolini koju sam uništio i uvijek propuštaju životvorni kisik kroz šest milijuna nabora tkiva, istodobno oslobađajući tvoje tijelo od plinovita otpada.


Je li ti krv otrovana? Je li vodenasta i zagađena?


Ne. U svakih pet litara krvi ima dvadeset dva trilijuna krvnih stanica, u svakoj od njih milijuni se molekula, u svakoj molekuli jedan atom titra više od deset milijuna puta u sekundi. Svake sekunde dva milijuna tvojih krvnih stanica odumire i zamjenjuje se s dva nova milijuna, u uskrsnuću koje se tako nastavlja sve od tvoga rođenja. Kako je to uvijek bilo unutar tebe, tako je sada i izvan tebe. Pribroj još jedan blagoslov.


Jesi li slabouman? Zar više ne možeš samostalno razmišljati?


Ne. Tvoj je mozak najsloženije ustrojstvo u svemiru. Ja to znam. U njegovih tisuću i tristo grama postoji trinaest milijardi živčanih stanica; to je tri puta više stanica od broja ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao pohraniti svako opažanje, svaki zvuk, svaki okus, svaki miris, svaku radnju koju si doživio od dana kad si rođen, ugradio sam u tvoje stanice više od tisuću milijardi milijarda molekula bjelančevina. Svaki je događaj u tvom životu ondje i čeka da ga ponovno prizoveš. A da bi mozak imao pomoć u tom nadzoru koji obavlja nad tijelom, raspršio sam po cijelome tvom biću četiri milijuna sustava osjetljivih na bol, pet stotina tisuća osjetilnih detektora i više od dvjesto tisuća toplinskih detektora. Nijedno od tvojih pradavnih čuda nije veće od tebe.


Ti si moje najbolje ostvarenje.


U tebi ima atomske energije koliko je potrebno da se bilo koji svjetski grad razori … i ponovno izgradi.


Jesi li siromašan? Zar u tvom novčaniku nema ni zlata ni srebra?


Ne. Bogat si! Upravo smo zajedno izbrojali tvoje bogatstvo. Prouči ovaj popis. Prebroj sve ponovno. Vodi računa o svojim sredstvima.


Zbog čega si izdao sama sebe? Zašto si se tužio da su ti oteti svi čovjekovi blagoslovi? Zašto si se zavaravao da si potpuno nemoćan izmijeniti svoj život? Zar nisi nadaren, zar nemaš osjetila, sposobnosti, zadovoljstva, nagone, osjećaje i ponos? Zar nemaš nade? Zašto si se skutrio u sjeni, poraženi dive, i čekaš tek samilostan prijelaz u ispraznost i potištenost pakla što te željno očekuje?


Ti imaš toliko mnogo. Blagoslovi ti se prelijevaju preko čaše … a ti za njih ne mariš, poput djeteta razmažena u obilju i raskoši, sve otkad sam ti svaki blagoslov nesebično i pomno udijelio.


Odgovori mi.


Odgovori sebi.


Koji bogataš, koji star i bolestan, slab i bespomoćan čovjek ne bi dao sve zlato iz svoje riznice u zamjenu za blagoslove koje ti uzimaš tako olako.


Znaj, dakle, tu prvu tajnu sreće i uspjeha – da čak i danas posjeduješ svaki blagoslov što ti je potreban da postigneš onu veliku slavu i blaženstvo. To su tvoja bogatstva, tvoja sredstva i oruđe pomoću kojih ćeš, počevši od današnjeg dana, izgraditi temelje novoga i boljeg života.


Stoga, kažem ti, izbroj svoje blagoslove i znaj da ti već jesi moje najveće ostvarenje. To je prvi zakon kojeg se moraš držati kako bi izveo najveće čudo svijeta, povratak svoje ljudskosti od živuće smrti.


I budi zahvalan za ono što si naučio u siromaštvu. Jer nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji želi mnogo … a prava sigurnost ne počiva u onome što čovjek ima već u onome bez čega čovjek ne može.


Gdje su oni tjelesni nedostaci i smetnje koji su doveli do tvoga neuspjeha? Postojali su tek u tvom umu.


Izbroj svoje blagoslove.


Drugi je zakon sličan prvome: objavi svima svoju osobitost i rijetkost.


Osudio si sam sebe na groblje bezimenih siromašaka, i eno, ležiš ondje nemoćan oprostiti sebi vlastiti neuspjeh, uništavajući sam sebe mržnjom, samooptužbama i gnušanjem nad zločinima koje si počinio protiv sebe i drugih.


Zar nisi zbunjen?


Zar se ne pitaš kako ti mogu oprostiti tvoje pogreške, prijestupe, tvoje bijedno vladanje … kad ti ne možeš oprostiti sebi?


Obraćam ti se sada zbog tri razloga. Trebaš me. Ti nisi tek jedan iz mnoštva što bezglavo srlja u propast u bezličnoj gomili osrednjosti. I … neobično si velika rijetkost.


Razmisli o jednoj Rembrandtovoj slici ili Degasovu brončanom kipu, Stradivarijevoj violini ili Shakespeareovoj drami. Sva ta djela imaju veliku vrijednost zbog dvojega: njihovi su tvorci bili majstori i bilo ih je malo. Pa ipak, na svijetu postoji više ovakvih umjetničkih djela.


U tom smislu ti si najdragocjenije blago svijeta jer znaš tko je tvoj tvorac, a ti sam si jedini.


Nikad među njih svih sedamdeset milijardi ljudi koji su kročili ovim planetom od njegova početka nije postojao nitko isti kao ti.


Nikad, sve do kraja neće biti nekoga poput tebe.


Ti nisi pokazao da si svjestan svoje jedinstvenosti i da je poštuješ.


Unatoč tome, ti si nešto najrjeđe na svijetu.


U trenutku najuzvišenije ljubavi iz tvog je oca poteklo nebrojeno mnogo sjemena ljubavi, više od četiristo milijuna. Zaplivavši u utrobi tvoje majke sva su predala svoj duh i umrla. Sva osim jednoga! Tebe.


Jedino si se ti održao u miloj toplini majčina tijela, tragao za svojom drugom polovicom, jednom jedinom stanicom tvoje majke toliko sićušnom da bi ih trebalo dva milijuna kako bi ispunile ljušturu žira. No, unatoč nemogućim izgledima u ovomu golemom, tamnom i strašnom oceanu ti si ustrajao, pronašao tu beskonačno malenu stanicu, združio se s njom i novi je život otpočeo. Tvoj život.


Stigao si, donoseći sa sobom, kao i svako dijete, poruku da me čovjek još nije obeshrabrio. Dvije stanice, sada ujedinjene u jednom čudu. Dvije stanice od kojih svaka sadrži dvadeset tri kromosoma, u svakom kromosomu počivaju stotine gena koji će određivati svaku tvoju značajku, od boje tvojih očiju, privlačnosti u tvom ponašanju do veličine tvoga mozga.


Upravljajući svim kombinacijama, počevši od onoga jedinog sjemena tvoga oca, jednog od četiristo milijuna, mogao sam kroz stotine gena u svakom kromosomu tvoje majke i oca stvoriti tristo tisuća milijardi ljudskih bića, međusobno posve različitih.


No koga sam ja to stvorio?


Tebe! Jedinog i jedinstvenog. Najrjeđeg od rijetkih. Blago koje nema cijene, s odlikama uma i govora, s kretnjama, vanjštinom i djelovanjem kakvo ne posjeduje nijedno biće koje je ikad živjelo, koje živi i koje će živjeti.


Zašto mjeriš svoju vrijednost novčićima kad si vrijedan kraljevske otkupnine?


Zašto si slušao one koji su te ponižavali … još mnogo gore, zašto si im povjerovao?


Poslušaj moj savjet. Ne skrivaj više svoju iznimnost u mraku. Razotkrij je. Pokaži je svijetu. Ne teži koračati kako hoda tvoj brat, govoriti kako govori tvoj vođa ni raditi onako kako rade obični, osrednji ljudi. Nikad ne čini ono što drugi čine. Nikad ne oponašaj. Jer kako znaš da možda ne oponašaš nešto loše ili zlo; usto, onaj koji oponaša loše uvijek nadmašuje postavljen mu primjer, a onaj koji oponaša dobro uvijek će iznevjeriti. Nikoga ne oponašaj. Budi svoj: Pokaži svoju posebnost svijetu i svijet će te obasipati zlatom. To je, dakle, drugi zakon.


Objavi svoju iznimnost.


Sada si primio dva zakona.


Izbroj svoje blagoslove! Objavi svoju iznimnost!


Nemaš tjelesnih ni duševnih nedostataka. Nisi običan i prosječan.


Kimaš povlađujući. Uspijevaš se nasmiješiti s mukom. Priznaješ samoobmanu.


Što je s tvojom sljedećom pritužbom? Nikad ne nailaziš na pravu prigodu?


Poslušaj savjet i događat će se, jer sad ti dajem zakon uspješnosti svakoga tvog pothvata. Prije mnogo stoljeća taj je zakon dan tvojim precima na planini. Neki su ga poštovali i njihov je život bio ispunjen plodovima sreće, postignuća, zlata i duševnog mira. Većina ga nije poslušala, jer su tragali za nekim čarobnim sredstvima, zaobilaznim putevima, ili su čekali da im onaj vrag zvan sreća donese bogatstva života. Uzalud su čekali … upravo kao ti, a onda su stali plakati, kao što si i ti plakao, okrivljujući za nedostatak dobre sreće moju volju.


Zakon je jednostavan. Mladi ili stari, siromašni ili kraljevskog roda, bijele ili crne kože, muško ili žensko … svi se mogu poslužiti ovom tajnom na svoju korist; jer od svih pravila i govora i zapisa o uspjehu i o tome kako ga postići, samo jedna metoda nikad nije iznevjerila: tko god od tebe traži da s njim prevališ dio puta … ti s njim prijeđi dvostruko.


To je, dakle, treći zakon … tajna koja će ti donijeti bogatstvo, hvalu i slavu o kakvoj nisi ni sanjao. Prijeđi jednu milju više!


Jedini siguran način na koji ćeš uspjeti jest služiti više i bolje no što se od tebe očekuje, bez obzira na to kakvu zadaću možda imaš. Ovu naviku njeguju svi uspješni ljudi od samih početaka. Kažem ti, najsigurnije ćeš se osuditi na osrednjost budeš li obavljao samo posao za koji si plaćen.


Ne misli da si prevaren ako radiš više no što vrijedi plaća koju primaš. Jer za cijeli život i svaku tvoju muku postoji jedno klatno koje će se, nisi li nagrađen danas, sutra vratiti deseterostrukim zamahom. Osrednji nikad ne prijeđu onu milju više, jer misle kako nema potrebe da varaju sami sebe. Ali ti nisi običan. Načiniti još koju milju, to je povlastica koju moraš zadobiti na temelju vlastitih pobuda. Ne možeš, ne smiješ to izbjegavati. Zanemari to, čini samo onoliko malo kao i ostali i odgovornost za tvoj neuspjeh bit će isključivo tvoja.


Kao što ne možeš odbiti služiti, a da ne pretrpiš gubitak nagrade, tako ne možeš ni služiti, a da ne primiš pravednu naknadu. Uzrok i posljedica, sredstvo i cilj, sjeme i plod, to se ne može razdvojiti. Posljedica cvjeta već u samom uzroku, cilj već postoji u sredstvu, a plod je uvijek u sjemenu.


Načini još jednu milju.


Ne brini ako služiš nezahvalnom gospodaru. Služi mu još više.


I umjesto njega, dopusti da ja budem onaj koji ti za tu službu duguje, jer tada ćeš znati da će ti svaka minuta, svaki tvoj potez i tvoj dodatni rad biti plaćeni. I ne brini ako tvoja nagrada ne stigne uskoro. Jer što duže plaće nema, to je za tebe bolje … kamate na kamate – to je najveće dobrobit ovoga zakona.


Uspjehom ne možeš vladati, možeš ga jedino zaslužiti … a sad znaš veliku tajnu koja je potrebna da bi zaslužio njezinu osobitu nagradu.


Prijeđi još jednu milju!


Vidi, ondje gdje si se još jučer valjao u blatu samosažaljenja, danas koračaš uspravno sagom istkanim od zlata. Ništa se nije promijenilo … osim tebe, ali ti si sve.


Ti si moje najveće čudo.


Ti si najveće čudo na svijetu.


I sada su to tri zakona za sreću i uspjeh.


Prebroj svoje blagoslove! Objavi svoju iznimnost! Prijeđi još jednu milju!


Budi strpljiv u svom napretku. Gledati na svoje blagoslove sa zahvalnošću, naviještati svoju iznimnost s ponosom, prijeći onu dodatnu milju, pa još jednu – sve to ne možeš postići za treptaj oka. No ono što postigneš uz najveće napore i teškoće zadržat ćeš ponajduže, kao što su i oni koji su svoje bogatstvo zaradili oprezniji od onih koji su ga naslijedili.


I ne plaši se dok ulaziš u svoj novi život. Svako plemenito stjecanje prati određena opasnost. Onaj koji se plaši suočiti s jednim, ne smije očekivati da će postići drugo. Sad znaš da si čudo. A u čudu ne postoji strah.


Budi ponosan. Ti nisi tek prolazan hir nekoga nemarnog stvoritelja koji izvodi pokuse u laboratoriju života. Ti nisi rob sila koje ne možeš pojmiti. Ti si slobodno očitovanje sile što ne pripada nikome osim meni, ljubavi što ne pripada nikome osim meni. Stvoren si sa svrhom.


Osjeti moju ruku. Čuj moje riječi.


Trebaš me … i ja trebam tebe.


Valja nam ponovno izgraditi jedan svijet … pa ako to zahtjeva i čudo, što je to za nas? Obojica smo čudo, a sad imamo jedan drugog.


Nikad nisam izgubio vjeru u tebe od onoga dana kad sam te prvi put zavrtložio u divovskom valu i bespomoćna te bacio na pijesak. Bilo je to, prema tvojim mjerenjima vremena, prije više od petsto milijuna godina. Postojali su mnogi modeli, oblici, veličine prije no što sam postigao u tebi savršenstvo, prije više od trideset tisuća godina. Tijekom svih tih godina nisam uložio više nijedan napor da bih te dalje usavršio.


Jer kako načiniti čudo još boljim? Bila je divota gledati te, bio sam zadovoljan. Dao sam ti ovaj svijet i vlast nad njim. Tada sam, kako bih ti pomogao da ostvariš svoje mogućnosti, još jednom položio na tebe ruku i obdario te moćima nepoznatim svim ostalim bićima u svemiru, sve do dana današnjeg.


Dao sam ti moć mišljenja.


Dao sam ti moć da voliš.


Dao sam ti moć volje.


Dao sam ti moć da se smiješ.


Dao sam ti moć zamišljanja.


Dao sam ti moć stvaranja.


Dao sam ti moć planiranja.


Dao sam ti moć govora.


Dao sam ti moć molitve.


Bio sam ponosan na tebe i mom ponosu nije bilo kraja. Ti si bio moje vrhunsko ostvarenje, moje najveće čudo. Potpuno, dovršeno ljudsko biće. Biće koje se može prilagoditi bilo kojem podneblju, bilo kakvim teškoćama i nevoljama, bilo kakvom izazovu. Biće koje može upravljati vlastitom sudbinom bez mog uplitanja. Biće koje može mišljenjem i pomnim promišljanjem, a ne nagonski, pretočiti osjećaj ili opažanje u djelovanje koje će za njega i za cijelo čovječanstvo biti najbolje.


Tako dolazimo i do četvrtog zakona uspjeha i sreće … jer dao sam ti još jednu moć, moć toliko golemu da je ni moji anđeli ne posjeduju.


Dao sam ti … moć izbora.


Darujući ti ovu moć postavio sam te čak i iznad svojih anđela … jer anđeli nemaju tu slobodu da odaberu pogrešku. Dao sam ti potpun nadzor nad tvojom sudbinom. Naložio sam ti da sam određuješ vlastitu narav u skladu s vlastitom slobodnom voljom. I tako si, ni nebeski ni zemaljski, prema svojoj prirodi slobodno oblikovao sama sebe u koji god si oblik poželio. Imao si moć odabrati pad na najniže oblike života, no imao si i moć da se, prema sudu svoje duše, ponovno rodiš u višim oblicima koji su božanski.


Nikad ti nisam oduzeo tu veliku moć, moć izbora.


Što si učinio s tom izvanrednom silom? Pogledaj se. Pomisli na odabire koje si učinio u životu i prisjeti se sad onih gorkih trenutaka kad bi i na koljena pao samo da imaš mogućnost ponovnog biranja.


Ono što je prošlo prošlo je … i sad znaš četiri velika zakona sreće i uspjeha … Služi se mudro svojom moći odabira.


Odaberi ljubav … a ne mržnju.


Odaberi smijeh … a ne suze.


Odaberi stvaranje … a ne uništenje.


Odaberi ustrajnost … a ne odustajanje.


Odaberi pohvalu … a ne ogovaranje.


Odaberi iscjeljenje … a ne ranjavanje.


Odaberi davanje … a ne krađu.


Odaberi djelovanje … a ne otezanje.


Odaberi rast … a ne propast.


Odaberi molitvu … a ne kletvu.


Odaberi život … a ne umiranje.


Sada znaš da tvoje nevolje nisu moja volja, jer sva je moć prenijeta na tebe, a sva ona djela i misli koje si nagomilao, zbog kojih si spao na ljudski otpad bili su tvoje djelo, a ne moje. Moji su darovi moći bili pregolemi za tvoju sitnu prirodu. Sad si postao velik, mudar i plodovi zemlje bit će tvoji.


Ti si više od ljudskoga bića, ti si čovjekovo postajanje.


Ti si sposoban za velika čuda. Tvoje su mogućnosti neograničene. Tko je još od mojih stvorova ovladao vatrom? Tko je još od mojih stvorova pobijedio silu težu, načinio prodor u svemir, pobijedio bolest, kugu i sušu?


Nikad više ne umanjuj svoju vrijednost!


Nikad se nemoj zadovoljiti mrvicama života!


Od danas nikad više ne skrivaj svoju nadarenost!


Sjeti se djeteta koji uvijek kaže « kad budem veliki dječak «. Ali što to znači? Jer veliki dječak kaže « kad odrastem «. A kad odraste reći će « kad se oženim «. No, biti oženjen, što je to uopće? Misao se tada mijenja u « kad odem u mirovinu «. A onda dođe i taj dan, i on se osvrne pregledavajući što je sve prošao; preko svega huji hladan vjetar, i čini mu se kao da je sve propustio i da ničega više nema.


Uživaj u ovom, današnjem danu … i u sutrašnjem, sutra.


Izveo si najveće čudo na svijetu.


Vratio si se od živućih mrtvih.


Više nećeš žaliti sama sebe i svaki će novi dan biti izazov i radost.


Ponovno si rođen … no, kao i prije, možeš odabrati neuspjeh i očaj ili uspjeh ili sreću. Biraš sam. Izbor je isključivo tvoj. Ja mogu tek promatrati, kao i prije … ponosan … ili žalostan.


Zapamti, dakle, četiri zakona sreće i uspjeha.


Prebroj svoje blagoslove!


Objavi svoju iznimnost!


Prijeđi još jednu milju!


Služi se mudro svojom moći izbora.


I još jedan blagoslov, koji će upotpuniti ova četiri. Sve što činiš čini s ljubavlju … s ljubavlju prema sebi, s ljubavlju za sve druge i s ljubavlju prema meni.


Obriši suze. Pruži mi ruke, uhvati me za ruku i stani uspravno.


Pusti da strgnem s tebe to mračno sukno što te sputava.


Danas ti je objavljeno:



TI SI NAJVEĆE ČUDO NA SVIJETU.
- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.07.2008.

Mt 13

44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." 45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." 47"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi." 51"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." 52A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2008.

Sv. Ana i Joakim

Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj Crkvi 26. srpnja.

Image and video hosting by TinyPic
Freska sv. Ane u Nacionalnom muzeju u Varšavi.

O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.

Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju vrlo pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz, 1494). Štovanje sv. Ane naročito je raširena na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bretonci su prenijeli štovanje i u Kanadu.
- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2008.

Sv. Brigita i molitve sv. Brigite

Danas je blagdan sv. Brigite. Nisam za nju znao, dok nisam čuo za molitve sv. Brigite i od onda mi je jako draga svetica. Sveta Brigita je najpoznatija svetica Skandinavije, mističarka, časna sestra, koja je osnovala red sestara brigitinki. Živjela je na kraljevskom dvoru u kraljevskoj pratnji, imala je osmero djece, jedna kćer Kristina, također je svetica. Nakon smrti muža, postala je časna sestra, bila je pametna i cijenjena, savjetovala je papu i kraljeve toga vremen

Molitve sv. Brigite su se dosta proširile po Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina i mnogi su ih molili, uključujući i mene i mnoge koje poznam. Ana Katarina Zrinski (žena Petra Zrinskoga i sestra Fran Krste Frankopana) u 17. stoljeću je prvi put objavila te molitve na hrvatskom jeziku i od onda se šire u našoj domovini. Te molitve su slične Križnom putu.

Image and video hosting by TinyPic

Molitve sv. Brigite postoje od 14. stoljeća. Nastale su tako, da je sv. Brigita željela znati broj udaraca što ih je Isus primio u svojoj Muci. Jednog joj se dana On ukaza i reče: »Ja sam primio na svom Tijelu 5480 udaraca. Ako ih hoćeš častiti kakvom pobožnošću, onda moli petnaest puta Oče naš... i petnaest puta Zdravo Marijo... s ovim molitvama (što ih ju je On sam naučio) za vrijeme cijele godine. Kada se ta godina završi, onda će time biti pozdravljena svaka moja Rana.« Gospodin je dodao da će svaki koji bude molio te molitve godinu dana »osloboditi petnaest duša svoje loze iz čistilišta, petnaest pravednika te iste loze bit će utvrđeno i sačuvano u milosti i obratit će se petnaest grešnika te iste loze«. »Osoba, koja bude molila te molitve, imat će prve stupnjeve savršenstva. Petnaest dana prije njezine smrti dat ću joj svoje Predragocjeno Tijelo da po njemu bude oslobođena od vječne gladi; dat ću joj piti svoju Predragocjenu Krv da ne bude vječno žeđala. Petnaest dana prije svoje smrti, ona će se s gorčinom pokajati za sve svoje grijehe koje će potpuno spoznati. Pred nju ću staviti znak svoga jakog pobjedničkog Križa da joj bude u pomoći i za obranu protiv zasjeda njezinih neprijatelja.« »Prije njezine smrti doći ću sa svojom predragom i ljubljenom Majkom i dobrohotno ću primiti njezinu dušu i voditi je u vječnu radost i ondje ću joj dati poseban gutljaj s izvora moga Božanstva, čega neću dati drugima, koji ne mole tih mojih molitava.« Valja znati da će i onome koji bi 30 godina živio u smrtnom grijehu, a koji bi pobožno molio ili odlučio moliti te molitve, Gospodin oprostiti sve njegove grijehe, obraniti ga od nagle smrti, osloboditi njegovu dušu od vječnih muka, a dobit će sve ono što bude molio od Boga i od Presvete Djevice. Ako je uvijek živio po svojoj volji, a imao bi sutra umrijeti, njegov će se život produžiti. Tko moli te molitve dobiva svaki puta djelomičan oprost i bit će mu osigurano da bude primljen i pridružen najvišem zboru anđela, a tko ih bude naučio drugoga moliti, njegova radost i zasluga neće nikada nestati, nego će biti stalna i trajat će uvijek. Ondje gdje se mole ili se budu molile te molitve GOSPODIN JE PRISUTAN sa svojom milošću. Sve su te povlastice obećane sv. Brigiti s jednog raspela našega Raspetoga Gospodina uz uvjet da ona moli te molitve svaki dan, a te su povlastice obećane i svima onima koji ih budu pobožno molili godinu dana. To se raspelo još i danas časti u crkvi sv. Pavla u Rimu.

Te molitve predstavljaju osobitu pobožnost prema Muci našega Gospodina. Tu je pobožnost odobrila Sveta kongregacija za širenje vjere (De Propaganda fide) i papa Klement XII. (1730.-1740). O tim je objavama papa Benedikt XIV. Napisao: »Objave sv. Brigite, bez sumnje, ne zaslužuju onu vjeru kao što je zaslužuju vjerske istine. Ali bi ih bilo nerazborito zabaciti, jer počivaju na dovoljnim razlozima da im se pobožno vjeruje.« Napomena: Ove se molitve mogu upotrijebiti i za Križni put.

ODOBRENJE PIJA IX.

Te su molitve s obećanjima objavljene u jednoj knjizi, tiskanoj u Toulouseu godine 1740., a izdao ih je o. Andrien Parvilliers, DI. apostolski misionar u Sv. Zemlji, s odobrenjem i preporukom da ih širi. Roditelji i učitelji, koji nauče djecu da ih mole, najmanje jednu godinu, osigurat će im time da ona bude sačuvana od svake teške nesreće koja bi im mogla prouzročiti da izgube koje od svojih pet osjetila, ma kako dugo živjeli, a i druge povlastice. Kada se utvrdi da se te povlastice ostvaruju bez ikakve iznimke, svi će bez sumnje htjeti osigurati ih i za sebe. Papa Pio IX. poznavao je te molitve s njihovim predgovorom. On ih je odobrio 31.V.1862. i priznao ih istinitima i korisnima za duše. Ta je odluka Pija IX. potvrđena time što su se ta obećanja ostvarila na svim osobama koje su molile te molitve, a i po mnogim vrhunaravnim činjenicama kojima je Gospodin htio pokazati da one doista dolaze od Njega.

PRVA MOLITVA

ISUSOVA MUKA NA MASLINSKOJ GORI I DO NJEGOVE KRUNIDBE TRNJEM

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse Kriste, vječna slasti za sve one koji Te ljube, radosti što nadilaziš svaku drugu radost i svaku želju, spasenje i ufanje svih grešnika! Ti si pokazao da nemaš većega zadovoljstva od toga da budeš među ljudima, tako da si u punini vremena uzeo i ljudsku narav iz ljubavi prema njima. Sjeti se svih patnja što si ih pretrpio od časa svojega začeća, a osobito za svoje svete Muke, kako je to bilo odlučeno i određeno po Božjem naumu u vječnosti. Gospodine, sjeti se svoje posljednje Večere sa svojim učenicima, kada si im oprao noge, dao im svoje sveto Tijelo i predragocjenu Krv, prorekao im svoju skoru Muku, a uz to ih i blago tješio. Spomeni se žalosti i gorčine što si ih osjetio u svojoj duši, kako si to i sam posvjedočio kada si rekao: »Žalosna je moja duša do smrti!« Isuse dragi, sjeti se strahovanja, tjeskoba i boli, što si ih pretrpio u svojemu nježnom Tijelu prije svoje Muke na Križu, kako si se oznojio krvavim znojem za svoje trokratne molitve, kako Te poljupcem izdao Tvoj učenik Juda i uhvatio Te Tvoj narod kojeg si Ti izabrao i uzvisio; kako su Te optužili lažni svjedoci i nepravedno sudila tri suca, u cvijetu Tvoje mladosti, a u svečano vrijema Pashe! Mili Spasitelju, sjeti se kako si bio lišen svoje vlastite odjeće i za ruglo bio odjeven, najprije od Heroda, kao luđak u bijelu haljinu, a zatim od vojnika, na pogrdu, i u crvenu haljinu; kako su Ti smrdljivom krpom pokrili oči i Tvoje Sveto Lice; kako su ga ćuškali, krunili Ti glavu trnovom krunom; stavili Ti u ruku trsku i njome Te tukli po glavi; kako su Te privezali uza stup i rastrgali Te udarcima bičeva i još Te obasuli pogrdama i uvredama! Presveti Otkupitelju, po zaslugama svih svojih patnji i boli što si ih pretrpio, prije svoje Muke na Križu, podijeli mi prije moje smrti milost da se savršeno pokajem, da se iskreno i potpuno ispovjedim, da učinim dostojnu zadovoljštinu i da zadobijem oproštenje svih svojih grijeha! Amen!

DRUGA MOLITVA

POGRĐIVANJE ISUSA

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, savršena slobodo anđela, rajska naslado, sjeti se strašne žalosti što si je pretrpio kad su Te okružili Tvoji neprijatelji kao bijesni lavovi i vrijeđali Te nebrojenim uvredama, pljuvali Ti u sveto Lice, ćuškali ga i natjecali se tko će Tebe više mučiti drugim nečuvenim zlostavljanjima. Spasitelju moj, po zaslugama tih svojih boli, pogrda i uvreda, molim Te da me oslobodiš od svih mojih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, i da mi dadeš milost da pod Tvojom zaštitom dođem do savršene punine vječnoga spasenja! Amen!

TREĆA MOLITVA

ISUSOVO RASPEĆE NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, neizmjerni i neograničeni Stvoritelju neba i zemlje, koji sve obuhvaćaš i sve držiš u svojoj vlasti, sjeti se pregorke boli što si je pretrpio kad su Ti Židovi uz Križ privezali Tvoje svete, nježne ruke i noge i probili ih debelim, tupim čavlima; a kada ih nije zadovoljio Tvoj položaj, da uzmognu ugoditi svojem bjesnilu, raširili su Tvoje Rane, zadavali Ti bol na bol, istegnuli Te na Križu zlobnom okrutnošću, vukli Te na sve strane i iščašili Tvoje udove! Ljubljeni Otkupitelju, usrdno Te molim da mi po zaslugama tih svojih presvetih boli na Križu, punih ljubavi za nas, uliješ strah i ljubav prema sebi! Amen!

ČETVRTA MOLITVA

ISUSOVA MOLITVA ZA SVOJE MUČITELJE

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, nebeski lječniče, na Križ podignut da svojim ranama izliječiš naše rane, sjeti se boli i ozljeda što si ih pretrpio na svim svojim udovima, od kojih ni jedno nije ostalo na svojemu mjestu, tako da nije bilo boli slične Tvojoj boli! Od pete do vrh glave ni jedan dio Tvojega Tijela nije bio bez muka. Ali uza sve to trpljenje Ti nisi propustio moliti svojega Oca za svoje neprijatelje: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!« Po tom svojem velikom milosrđu i po zaslugama tih svojih boli daj nam milost da spomen na Tvoju pregorku muku probudi u nama savršeno pokajanje, da zadobijemo oproštenje svih svojih grijeha! Amen!

PETA MOLITVA

ISUSOVO MILOSRĐE ZA RASKAJANE GREŠNIKE

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, ogledalo vječnoga sjaja, sjeti se kako si u svjetlu svojega Božanstva promatrao predodređenje onih što će se spasiti po zaslugama Tvoje svete Muke, ali si istodobno oćutio i žalost i gorko žalio propast i očaj velikoga mnoštva onih nesretnih grešnika što će biti osuđeni zbog svojih grijeha! Po tomu bezdanu svoje sućuti i milosrđa, a osobito po dobroti što si je pokazao prema raskajanom razbojniku kada si mu rekao: »Još danas ćeš biti sa mnom u raju«, molim Te, blagi Isuse, smiluj se i meni u času moje smrti! Amen


ŠESTA MOLITVA

ISUSOVA OPORUKA NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, preljubezni i živo žuđeni Kralju, sjeti se boli što si je pretrpio kada su Te svukli do gola, kao bijednika, pribili Te i uzdigli na Križ! Svi su Te Tvoji rođaci i prijatelji ostavili na Križu, osim Tvoje ljubljene Majke, koja je vjerno ostajala uz Tebe u Tvojoj smrtnoj borbi. Nju si predao svome vjernom učeniku rekavši svojoj presvetoj Majci Mariji: »Ženo, evo Ti sina!«, a svetom Ivanu: »Evo ti Majke!« Spasitelju dobri, molim Te da se po maču boli, što je tada probo dušu Tvoje presvete, prežalosne Majke, smiluješ meni u svim mojim žalostima i nevoljama, tjelesnim i duševnim i da budeš uza me u svim kušnjama, a osobito u času moje smrti! Amen!

SEDMA MOLITVA

ISUSOVA ŽEĐ

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, neiscrpivi izvore milosrđa, s dubokim osjećajem ljubavi rekao si na Križu: »Žedan sam!« To je bila Tvoja žeđ za spasenjem ljudskoga roda. Premili Spasitelju, raspali naša srca željom da težimo za savršenstvom u svim svojim djelima! Potpuno ugasi u nama tjelesnu požudu i žar svjetovnih želja! Amen!

OSMA MOLITVA

ISUSOV NAPITAK NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, slasti srdaca, naslado duhova, po gorčini žuči i octa, što si ih kušao na Križu iz ljubavi prema nama, daj nama milost da dostojno primamo Tvoje Presveto Tijelo i Tvoju Predragocjenu Krv za života i u času svoje smrti, da budu lijek i utjeha našim dušama! Amen!

DEVETA MOLITVA

ISUSOV TJESKOBNI VAPAJ NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, svesilni Kralju, najviša duhovna radosti, sjeti se boli što si je pretrpio kada si uronjen u gorčinu blize smrti, napadan i vrijeđan od Židova, glasno zavapio da si ostavljen od svojega Oca, pa si mu se potužio: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Spasitelju moj, usrdno Te molim da me po zaslugama te Svoje smrtne tjeskobe ne ostaviš u gorkim bolima moje smrti! Amen!

DESETA MOLITVA

ISUSOVE VELIKE RANE NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, početniče i posljednji cilju svih stvari, životvorna silo, sjeti se kako si uronio u bezdan boli od pete do glave, po zaslugama svojih velikih rana nauči me da s iskrenom ljubavlju vršim Tvoje zapovijedi kojih je put širok i lagan onima koji Te ljube! Amen!

JEDANAESTA MOLITVA

ISUSOVE DUBOKE RANE NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...


Isuse, duboki bezdane milosrđa, molim Te po zaslugama Tvojih rana, što su prodrle do srži Tvojih kostiju i Tvoje utrobe, izvuci iz grijeha mene bijednika, svega ogrezla u opačinama i sakrij me pred svojim rasrđenim Licem u svoje rane, dok ne mine Tvoja srdžba i pravedna zlovolja! Amen!

DVANAESTA MOLITVA

ISUSOVE KRVAVE RANE NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, ogledalo istine, pečate jedinstva, svezo ljubavi, sjeti se mnogih rana kojima si bio izranjen od glave do pete, sav rastrgan i crven od prolivene Predragocjene Krvi. O velike boli, što si je pretrpio iz ljubavi prema nama na svomu čitavom nevinom Tijelu! Blagi Isuse, što si za nas još mogao učiniti, a da toga nisi već i učinio? Spasitelju predragi, usrdno Te molim utisni svojom Predragocjenom Krvlju sve svoje rane u moje srce da u njima neprestano čitam Tvoje boli i Tvoju ljubav! Daj da se vjerno spominjem Tvoje Muke i da se tako u mojoj duši obnavlja plod Tvojih patnja i da se svakog dana sve više umnoži moja ljubav prema Tebi, sve dok ne stignem k Tebi, dobri Spasitelju, koji si riznica svih dobara i radosti, za koje Te molim da mi ih dadeš u vječnom životu! Amen!

TRINAESTA MOLITVA

ISUSOVA SMRTNA TJESKOBA NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, jaki lave, besmrtni i nepobjedivi Kralju, sjeti se boli što si je pretrpio dok su se sve Tvoje sile i Srca i Tijela potpuno iscrpile, pa si onda priklonio glavu i rekao: »Svršeno je!« Po zaslugama te Tvoje tjeskobe i boli, molim Te, Gospodine Isuse, smiluj mi se u posljednjem času moga života kada moja duša bude u tjeskobi i duh moj uznemiren! Amen!

ČETRNAESTA MOLITVA

ISUSOVA SMRT NA KRIŽU

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, jedinorođeni Sine Očev, odsjeve i sliko Njegove Biti, sjeti se kako si se ukratko i ponizno preporučio svome Ocu kada si Mu rekao: »Oče moj, u Tvoje ruke predajem duh svoj!« Tijelo Ti je bilo ranama rastrgano, Srce slomljeno i Ti si izdahnuo, pun milosrđa za nas, samo da nas otkupiš. Kralju svetaca, po zaslugama Tvoje predragocjene smrti ojačaj me i pomozi mi da se oduprem zlom duhu tijela i krvi, da umrem svijetu i živim samo Tebi. Molim Te, primi u času smrti moju hodočasničku i prognanu dušu, koja se vraća k Tebi! Amen!

PETNAESTA MOLITVA

ISUSOVO POSLJEDNJE SVEPROLIĆE KRVI

Oče naš..., Zdravo Marijo...

Isuse, pravi plodni trse, sjeti se kako si obilno i velikodušno prolio svu svoju Krv iz svoga svetoga Tijela, kao grožđe pod tijeskom! Od udarca vojnikova koplja potekla je iz Tvojega probodenog Srca Krv i Voda, tako da u njemu nije ostala ni jedna jedina kap. Bio si uzdignut na Križu kao kitica mirte. Nježno Ti je Tijelo uvenulo, sokovi su Tvoje utrobe presahnuli, srž se Tvojih kostiju osušila. Po zaslugama te Tvoje gorke Muke i po Tvojoj prolivenoj Predragocjenoj Krvi molim Te, dobri Isuse, primi moju dušu kada budem u svojoj smrtnoj borbi! Amen!

ZAKLJUČNA MOLITVA

Moj blagi i vjerni Isuse, raspeti Otkupitelju, rani moje srce da mi pokajničke suze i boli i ljubavi budu hranom dan i noć! Svega me obrati k Sebi da Ti moje srce bude vječitim stanom, da Ti se moje vladanje svidi i da Ti kraj mojega života toliko omili da me poslije moje smrti primiš u nebo da Te zauvijek slavim sa svim svetima! Amen! Pomolimo se! Gospodine Bože, koji si blaženoj Brigiti objavio po svom Sinu nebeske tajne, daj nama, svojim slugama, po njezinu pobožnom zagovoru, da se veselo radujemo pri objavi Tvoje vječne slave! Po istom Kristu Gospodinu našemu! Amen!
- 00:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.07.2008.

Mt 13

24Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' 28On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' 29A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" 31I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." 33I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." 34Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - 35da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. 36Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." 37On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2008.

Krsto Laptalo

Dubrovački pomorac Krsto Laptalo bio je zapovjednik broda, na koji je trebao biti utovaren teret s bananama, među kojima su policajci našli drogu. Zbog toga, je zatvoren u zatvoru u Grčkoj i jako dugo je čekao suđenje. Nisu ga nikako htjeli pustiti, da se brani sa slobode. Neki dan je počelo suđenje u Grčkoj i brzopotezno je završilo te je Laptalo osuđen na 14 godina zatvora!!! Tužiteljstvo nije imalo nijedan dokaz protiv njega, čak su i svjedoci na strani tužiteljstva bili za Laptala i tvrdili, da je nevin. Dokazano je, da nije mogao znao, da je među bananama droga. Poznat je kao častan i pošten čovjek, u sudnici se hrabro držao, dok su njegova žena i kćer pale u nesvijest, dok su čule presudu, jer su svi očekivali, da će biti pušten na slobodu. Nikome nije jasno, na temelju čega je grčki sudac odlučio, da ga se osudi na 14 godina zatvora. Nevin čovjek je toliko vremena čekao suđenje, a sada je nevin osuđen na tako dugo godina u zatvoru. To me podsjeća na Kafkin Proces. Strašno je, da se to dogodilo u zemlji, koja je članica EU, dok je istoga dana, došla vijest, da je oficir koji je zapovijedao razaranje Dubrovnika dobio smanjenje zatvorske kazne s 8 na 7,5 godina. Zašto Laptalu 14 godina!?
Neka mu Bog pomogne, da se preko žalbi kazna ukine i da nevin čovjek slobodno živi na slobodi, kako i zaslužuje!
- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.07.2008.

Nedeljno čitanje

Iz 55

10"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."

Ps 65

10Ti pohodi zemlju i ti je natopi,
obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:

11 brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.

12Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.

14Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.

Rim 8

18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Mt 13

1Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3I zborio im je mnogo u prispodobama: 4I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." 9"Tko ima uši, neka čuje!" 10I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" 11On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." 14"Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! 1515 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 16A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." 18"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

- 21:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2008.

Blažena Marija Petković

(Blato, Korčula, 10. prosinca 1892. - Rim, 9. srpnja 1966.), časna sestra proglašena blaženom, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv.Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj

Djetinjstvo
Blažena Marija Petković, rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji, djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko 750 radnika najamnika u maslinicima i vinogradima, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.

Bila je napredna i već je sa 5 g. pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 g. S 14. g. obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 god. umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je obolijevala.


Osnivanje i širenje redovničke zajednice
Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom, pošla je i Marija i započela svoj radu u Argentini. Zbog rata u Europi, provela je u Južnoj Americi dvanaest godina i osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.

Povratak u Europu
Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. nije u marala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.


Beatifikacija
U Rimskom vikarijatu, 1986., pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom. Dana, 26. kolovoza 1988., dogodilo se čudo njenim zagovorom. Podmornica peruanske vojne mornarice "Pacoca", doživjela je nesreću, mornari su bili u životnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik ispričao je, kako se u tim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa, tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većeg djela mornara na podmornici.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj.


Njena redovnička zajednica u današnje vrijeme
Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv.Franje, danas ima 429 časnih sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska, Srbija, BIH, Slovenija, Njemačka, Italija, Rumunjska) i Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja.
- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2008.

Nedeljno čitanje

Zah 9

9Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. 10On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.

Ps 145

1Hvalospjev. Davidov.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.
2Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.


8Milostiv je Jahve i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
9Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.


10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore


13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Vjeran je Jahve u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
14Jahve podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Rim 8

9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Mt 11

25U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." 28"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

- 21:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.07.2008.

Oče naš

Oče naš, Ti koji jesi -
kako nas uče - na nebesi!
K Tebi lete naši glasi
Hrvatsku nam našu spasi.

Sveto budi ime Tvoje,
neka svaka usta poje;
dođi k nama carstvo Tvoje,
neka bude svakom svoje.

Nek na zemlji ko na nebu
nitko pravde željan nije,
neka pjeva stvor Tvoj svaki
koji piše, gradi, sije.

Kruha, ruha daj da ima,
nek ga bratac bratu dijeli;
Život ljudski nek je svima,
čitav svijet nek se veseli.

I otpusti duge naše,
sve zlo, svađe, Ti odstrani;
praštat ćemo i mi rado,
kad nam dođu bolji dani.

To te, eto, Hrvat moli;
dobri Otac svima budi,
pravdu svoju dijeli svima,
nek svi žive kao ljudi.

Neka živi brat uz brata,
neka živi rod Hrvata -
i on nosi božji znamen;
izbavi ga od zla, Amen!


Mihovil Pavlek Miškina (1887.-1942.) - hrvatski književnik iz Podravine
- 21:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #