Vjerovati radosti...

nedjelja, 30.09.2007.

Sveta Mala Terezija

(Alencon, 2. siječnja 1873. – Lisieux, 30. rujna 1897.), poznata i pod imenima sv.Terezija iz Lisieuxa i sv.Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, svetica rimokatoličke crkve, najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka, zaštitnica misionara, književnica.

Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske. Na krštenju je dobila ime Marie-Françoise-Thérese Martin. Roditelji Loius Martin i Zčlie-Marie Martin, bili su pobožni, u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra, no nisu uspjeli.

Image and video hosting by TinyPic

Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti, za koje tada nije bilo lijeka. U dobi od četiri godine umire joj majka što je za mladu Tereziju bio veliki gubitak. Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux. Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije. 1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću. Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija. Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa. Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno.

Nakon završenog osnovnog školovanja Terezija u ono vrijeme nije više pohađala školu nego je išla na privatne pouke iz raznih predmeta. Istodobno se njezin duhovni život vrlo snažno razvijao. Zajedno s ocem i sestrom Celinom hodočastila je u Rim. I Terezija je osjetila redovničko zvanje i željela je ući u karmelski samostan gdje su već bile njezine dvije sestre, ali je bila premlada. To je nije pokolebalo. Tražila je dozvolu crkvenih i samostanskih poglavara. Kada joj nisu dopustili, u Rimu je osobno, lice u lice, zamolila papu Lava XIII. i uspjela je.

Terezija je ušla u Karmel sa 15 godina, 1888. U njemu je proživjela devet godina vršeći redovite samostanske dužnosti: molitvu, razmatranja, redoviti posao, ručni rad i ostalo. Sve je to obavljala s velikom ljubavlju prema Bogu i dušama za koje je prikazivala sve svoje molitve i trpljenja kojih nije nedostajalo u njezinu redovničkom životu. Uzor su joj bili osim Isusa i sveci: sv.Ivana Orleanska, sv.Ivan od Križa i sv.Terezija Avilska.

Po nalogu svojih samostanskih poglavarica opisala je svoj život koji je nakon njezine smrti objavljen pod nazivom «Povijest jedne duše». Na poseban je način živjela i izradila duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu - «duhovno djetinjstvo» što je i opisala u svojoj autobiografiji. Razvila je novi način postizanja svetosti,nazvan Mali Put- spremnost srca da sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Imala je slogan: “ Samo ljubav vrijedi! ” Razboljela se od tuberkuloze od čega je i umrla 30. rujna 1897. g. u 25. godini života i nakon samo devet godina provedenih u Karmelu.

Nakon smrti njena autobiografija «Povijest jedne duše» objavljena je i doživjela je veliki uspjeh. Prevedena je na 35 jezika i objavljena je u više od milijun primjeraka. Knjizi su se divili i Edith Piaf, Paul Claudel, Jan Guitton, Sveta Edith Stein i mnogi drugi umjetnici, filozofi i znanstvenici.

Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine a nakon toga proglašena je također uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske. 1997. o 100. obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Ona je tako treća žena u povijesti Crkve i 33. po redu u dvije-tisućitoj dugoj povijesti Crkve koja je dobila taj časni naslov. Na 15. svjetskom danu mladih 1997. god. u Parizu papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice.

Spomendan joj je 1. listopada.

Zaštitnica je Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije, misionara, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara i mnogih gradova, župa i škola.
- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 29.09.2007.

Sveti Jeronim

Djetinjstvo i mladost
Rodio se u Stridonu (ili Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten u Grahovom polju u današnjoj BiH, a po drugoj argumentiranijoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između Trsata (Hrvatska) i Ilirske Bistrice (Slovenija). Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Posjedovao je inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven karakter.

Putovanja
Napustio je Rim i putovao u Galiju. Jedno se vrijeme zadržao u Trieru, zatim se vratio na jug u Akvileju, gdje je proveo nekoliko godina. Tada je bio posve oduševljen za asketski život. Marljivo proučava Bibliju. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život. U Antiohiji još je više produbio svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i radu. Zbog prepirki i raskola, vratio se u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin zaredio ga je za svećenika, ali uz uvjet da i dalje može biti monah te da se može kretati kud želi. Od 380. do 381. g. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena. Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti. Ne posve opravdano.

Prijevod Biblije
Papa Damaz, vrlo je cijenio Jeronima, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.


Jeronim u Betlehemu
Kad je umro papa Damaz, Jeronim je otputovao opet na Istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito "De viris illustribus" (O slavnim muževima), puni su vrlo dragocijenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su, jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.

Posljednje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, umro 30. rujna 420.

Spomendan mu je 30. rujna.
- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 28.09.2007.

Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena:

Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?, Ga-bri-el - Bog je jak, a Ra-fa-el - Bog iscjeljuje, liječi.

Anđeli su, po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja "uvijek gledaju lice Oca nebeskoga" (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali "vagatelj duša" na posljednjem sudu, a ikonografi ga slikali s vagom u ruci. Slikaju ga i kao "vojskovođu nebeske vojske" s plamenim mačem ili kopljem, a u srednjem vijeku u tadašnjoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem. Obično u žaru borbe, okružena drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu (koji je često prikazan likom zmaja ili slične zastrašujuće spodobe) i strovaljuje ga u pakao. Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.

Arkanđao Gabrijel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabrijela bio je 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.

Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača.

Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati. Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. U najranijim prikazima, iz prvih kršćanskih vremena, anđeli nemaju krila. Tu oznaku su im slikari počeli dodavati tek od 4. stoljeća.

- 22:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.09.2007.

Sveti Vjenceslav

(Prag, 907. - Stara Boleslava, 28. rujna 935. ili 929.) - katolički svetac, češki vojvoda, zaštitnik je Češke, Praga, proizvođača piva i vina

Image and video hosting by TinyPic

Vjenceslav (češ. Václav; njem. Wenzel) je sin češkoga vojvode Vratislava I. i njegove žene Dragomire, te unuk svete Ljudmile. Rođen je 907. Prvi kršćanski odgoj primio je, od bake Ljudmile, koja je prva češka kršćanska vojvotkinja, krstio ju je osobno sv. Metod. Otac mu je rano umro, kao nasljednik zbog maloljetnosti nije mogao vladati. Umjesto njega vladala je majka Dragomira. Ta žena, doduše pokrštena, ali površna kršćanka, brzo je došla u sukob zbog pobožnoga odgojnog utjecaja Ljudmile na Vjenceslava i običaja koji su tada vladali. Dobra duša sv. Ljudmila, povukla se u dvorac Tetin, no ondje je u noći 16. rujna 921. ubiše dva Dragomirina dvorjanika. Vjenceslav je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u zemlji, a na taj način postati i što neovisniji o utjecaju Njemačkoga Carstva. Dragomira je to pokušavala spriječiti. Svjedoci o načinu Vjenceslavova vladanja jednodušno hvale ne samo njegovu pravednost prema podanicima, već prije svega svetost njegova života. Siromasima je činio dobro, gole je odijevao, gladne hranio, primao putnike po evanđeoskoj riječi. Nije dopuštao da udovicama nanose nepravdu, sve je ljude ljubio, siromahe i bogate; posluživao je one koji služe Bogu, mnoge je crkve ukrašavao. Čak je kanio vladavinu predati mlađem bratu, poći u Rim i ondje zamoliti papu da može postati redovnik. Zbog toga je posve nerazumljiva zavjera njegovih poganskih velikaša i brata mu Boleslava, koji su ga ubili na vratima crkve. On je bio tako revan kršćanin, da je čak osobno uzgajao vinograd iz kojeg je pripremao vino za Misu. Zbog svojih visokih moralnih kvaliteta i svoje svetosti taj mladi knez postao najpopularniji svetac Češke i kamen temeljac češke državnosti.

Zaštitnik je je Češke, Praga, pokrajine Moravske i proizvođača vina i piva.

Svečevo je tijelo kasnije preneseno u katedralu sv. Vida u Pragu. Zanimljivo je, da je Vjenceslav za svoga života prenio relikvije sv. Vida u tu katedralu. Najljepši praški trg nazvan je po njemu – "Vŕclŕvske nŕměsti". Tamo se nalazi najglasovitiji svečev spomenik, koji ga prikazuje kako jaše na konju okružen kipovima čeških svetaca (sv. Prokopije, sv. Adalbert, sv. Ljudmila i sv. Ana).

Spomendan mu je 28. rujna.
- 23:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 26.09.2007.

Sveti Vinko Paulski

Sv. Vinko (Vincent de Paul) rođen je 24. travnja. 1581. god. u Pouyu pokraj Daxa, kao treće od šestero djece seljaka Ivana de Paula i Bertrande de Mora.

Obitelj je bila u sličnom ekonomskom stanju kao i većina tadašnjih obitelji. Vinko je čuvao očevo stado. To nije bilo lako za još malog i neiskusnog dječaka, ali je zato znao sam sebi život uljepšati igrom i pjesmom. Ovakav siromašan život bit će dobro iskustvo za budućeg "revolucionara" u Božjem vinogradu.

Image and video hosting by TinyPic

U obitelji je vladao pravi kršćanski duh što je bilo veoma dobro za razvoj duhovnog zvanja i karizme koju će Vinko kasnije razviti. Već kao dječak pokazivao je sklonost za molitvu i pobožnost, uvidjevši kreposti i sposobnosti svoga sina, roditelji su odlučili Vinka poslati na školovanje. Iako uz velike žrtve (zbog siromaštva) roditelji su ga poslali u Dax 1595. god. u Zavod franjevaca. U školi se pokazao pametnim i marljivim učenikom. Zato ga je odvjetnik Comet primio u svoju kuću kako bi poučavao njegovu djecu. Tako je Vinko sam zarađivao za svoje školovanje i time olakšao teret svojim roditeljima.

Nakon završene škole Vinko je razmišljao o svećeničkom ređenju. Zato nastavlja studij u bogosloviji u Toulouseu. Godine 1600. zaređen je za svećenika dok mu je bilo devetnaest godina. Do spomenute godine u Francuskoj još nisu bili provedeni zaključci Tridentinskog koncila, pa su se još uvijek zaređivali svećenici i mlađi od 24 godine. Kao mladi svećenik bio je na dvoru kralja Henrika IV. i vršio službu ispovjednika, savjetnika i duhovnog voditelja.

Godina 1617. bila je odlučujuća u njegovom životu. Na poticaj grofice de Gondi vodio je pučke misije. Propovijedajući o sakramentu dobre ispovijedi 25. 01. 1917. god. župljani su masovno odgovorili na njegovu propovijed, došavši na ispovijed. Ovaj dan smatra se danom utemeljenja Misijske družbe (CM), koji su prozvani lazaristi po kući sv. Lazara u kojoj su živjeli u Parizu. Sa svojim misionarima vodio je pučke misije, preuzeo brigu za duhovnu skrb osuđenika i zatvorenika, brinuo se za bolesnike i napuštenu djecu. Zauzeo se za odgoj bogoslova, vodio duhovne vježbe za svećenike, sudjelovao u reformi raznih samostana, bio je kraljev savjetnik za crkveno područje.

U župi Chatillon (Šatijon, na sjeveru Lyona), gdje je bio župnik, 1617.god ustanovio je prvu Bratovštinu kršćanske ljubavi. Članice bratovštine brinule su o siromasima i bolesnicima. Ovakve bratovštine osnivao je u svim župama gdje je bio župnik kao i u susjednim župama.

Sa sv. Lujzom de Marillac osnovao je Družbu kćeri kršćanske ljubavi KKLj 29. 11. 1633. god.

Sv. Vinko umro je 27. 09. 1660. god. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XIII. 1711. godine, a svetim papa Klement XII. godine 1737.

Godine 1885. papa Leon XIII. proglasio ga je zaštitnikom svih dobrotvornih kršćanskih ustanova. Njegov spomendan slavimo 27. rujna.
- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2007.

Sveti Kuzma i Damjan

Prema većem broju povijesnih izvora Kuzma i Damjan bijahu liječnici. Njihovom djelatnošću mnogo je ljudi prihvatilo kršćanstvo. Oni su liječili i apostolski djelovali, sve dok ih za Dioklecijanova progonstva prefekt Lysias nije podvrgnuo okrutnim mukama, a onda im je odrubljena glava. Sve su to podnijeli zbog svoje kršćanske vjere, dakle, mučenici su u pravom smislu riječi.

Image and video hosting by TinyPic

Svetog Kuzmu i Damjana časte kao svoje zaštitnike liječnici i apotekari, a njihova se imena nalaze u rimskome kanonu mise. Spomendan im je 26. rujna.
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.09.2007.

Lk 16

Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

- 21:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

Sveti Matej

Apostol i evanđelist, pisac Evanđelja po Mateju, propovijednik.

U Novom zavjetu
Evanđeoski tekstovi i Djela apostolska navode Mateja na svim popisima dvanaestorice Isusovih učenika.

Prema evanđeljima, bio je carinik, sakupljač poreza na putu koji je, kod Kafarnauma prelazio iz Galileje u Siriju, te je pripadao skupini ljudi, koji su bili neomiljeni i često korumpirani, te od ostalih Židova smatrani i obredno nečistima.

Promijenio se, nakon što ga je osobno Isus posjetio i blagovao u njegovoj kući. Spremno se odazvao pozivu, da slijedi Isusa, a prije no što je to učinio, priredio je svečanu gozbu za rođake i prijatelje. Kasnije je taj događaj opisao u svom Evanđelju po Mateju.

Image and video hosting by TinyPic

U kasnijoj predaji
Kasnija predaj o Mateju donosi mnogo više pojedinosti o njegovu životu. Kao Isusov apostol i propovijednik, obraćao se najprije Židovima te im je prije, nego ih ostavi, napisao Evanđelje na njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada govorili Židovi u Palestini. O tome svjedoče neki stari crkveni oci, no u današnjem tekstu Matejeva evanđelja pisanog grčkim jezikom nema jasnih tragova njegova prijevoda s aramejskog.

Prema nekim predajama, propovijedao je Židovima oko 15 godina, uključujući i židovske enklave u Etiopiji i na Istoku.

Evanđelje po Mateju
Matej u svome evanđelju želi pokazati, da je Isus Bogom obećani Mesija te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje, da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejino.

Štovanje
Od 954. godine njegove se relikvije nalaze u Salernu, u Italiji, a oko 1080. g. položene su u crkvu podignutu njemu u čast, koju je osobno posvetio papa sv. Grgur VII.

Uz njega na slikama, često je anđeo koji drži pero.

Zaštitik je grada Salerna i Triera (Njemačka), carinika, poreznika, bankara, zaštitara, brokera, računovođa i knjižničara.

Blagdan mu je u Rimokatoličkoj Crkvi 21. rujna, a u pravoslavnim crkvama 16. studenog (ako se koristi julijanski kalendar onda je to po gregorijanskom 29. studenog.
- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

Molitva zaštitniku studenata

Sv. Josip Kupertinski zaštitnik je studenata i učenika. Njegov blagdan je 18. rujna. Budući, da je sada vrijeme ispitnih rokova i počela je nova školska godina, dobro će doći molitva za uspjeh na ispitu

Molitva sv. Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ. Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.

Daj da uvijek budem radosna srca. Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem. Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.

Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud - uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije - bude nagrađen.

Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim.

Amen.
- 22:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Molitva za vatrogasce stradale u požaru na Kornatima

Gospodine Bože, u svojoj očinskoj dobroti budi milostiv dušama vatrogasaca, poginulih na Kornatima. Očisti od svake krivice duše, koje si pozvao s ovoga svijeta, primi ih u domovinu svjetla i mira i u zajedništvo tvojih svetaca. Daruj im udio u vječnom blaženstvu u tvome Kraljevstvu. To Te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernika, daruj dušama pokojnih vatrogasaca otpuštenje grijeha. Neka našim pobožnim zagovorom, postignu oproštenje za kojim čezne.

- 23:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

Sveti Marko Križevčanin

Blagdan mu je 7. rujna. Jedan je od tri hrvatska sveca. Posebno je svečano u njegovom rodnom gradu, Križevcima. Bio sam na proslavi u Križevcima 1995., kada se slavilo, što ga je papa Ivan Pavao II. proglasio svetim u slovačkom gradu Košice.

Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Rodio se u Križevcima. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Kao kandidat zagrebačke biskupije bio je primljen u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Kao student odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine.

Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je djelovao kratko vrijeme. Kardinal Petar Pázmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo ostrogonskoga kaptola.

Image and video hosting by TinyPic

Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik kralja Matije II., Andrija Dóczi pozvao u Košice dva isusovca: Stjepana Pongrácza i Melhiora Grodzieckoga. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina.

Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno katolike, da su 13. srpnja 1619. izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i naš sveti Marko. U tim teškim časovima htjeli su zajedno pomoći katolicima u gradu. No kad je zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi, 3. rujna 1619., sa svojim hajducima ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapovjednik je vojske obećao Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio.

Okrutno su ih mučili i pogubili.

Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak. Vijest je o mučeništvu kao munja prohujala Ugarskom. Knez Bethlen nije ipak dopustio - iako su mu bile upravljene mnoge molbe - da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Dopustit će to 6 mjeseci kasnije na molbu palatinove žene Kataline Pálffy.

Relikvije košičkih mučenika, dakle, i našega svetoga Marka, nalaze se u uršulinskoj crkvi u Trnavi u Slovačkoj.
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #