XIV. POSTAJA: Isusa polažu u grob

Gospodine, u taj su grob neprijatelji položili nade, velike nade. Mislili su da je to kraj tvojega života, da prestaju smetnja i prepreka za njihove živote, za njihove ambicije. Prihvatio si i tu sablazan da sve ide redovnim tijekom. Nije bilo čudesna oslobađanja s križa kako su očekivali prijatelji, pobornici i simpatizeri tvoji. I evo, polažu te u grob koji je unajmljen?! Naizgled završetak, poraz. Ostavljaš dojam potpuna gubitnika, razočaravaš i prijatelje i neprijatelje. Hvala ti na grobovima svih milih i dragih našeg roda i naroda iz nedavnog i prijašnjih ratova, redovnih i izvanrednih smrti, naglih, pripravnih i nepripravnih. Hvala ti što si posvetio grobove svih koji u te vjeruju i što ova počivališta ljudskih tijela bude nadu u uskrsnuće. Hvala ti što su grobovi privremeni smještaji. Hvala ti što smrt nije kraj. Hvala ti što si i ti umro i pokazao kako smrt nije strašilo, nego sestra, kako je nazva sveti Franjo Asiški. Hvala ti na prijelazu, na novom rađanju, koji, s jedne strane, označuje smrt, a, s druge, život koji se nezaustavljivo nastavlja. Amen.
|