VjeraUfanjeiLjubav
četvrtak, 07.01.2016.
Prispodoba o sijacu
tovi > O ustrajnosti u vjeri >
Tumačenje usporedbe o sijaču
(O ustrajnosti u vjeri 1)
Tumačenje usporedbe o sijaču
Aleksandar Trajkovski
Poznato je da su mnogi dolazili u ovu, ali i u druge crkve i nakon nekog vremena prestali. Šta se s njima dogodilo? Zašto su napustili crkvu i prestali slijediti Krista? Kako mi možemo biti sigurni da se to nama neće dogoditi? To je vrlo važno pitanje jer samo oni koji ustraju u vjeri jesu spašeni, a koji otpadnu ne mile se Bogu.
Tema je veoma opširna i nije dobro da sve pokušam reći u jednoj propovijedi. Danas ćemo se više bazirati na pitanje zašto su neki otpali od vjere? To ćemo gledati razmatrajući poznatu usporedbu o sijaču. Da vidimo zašto su oni otpali kako se to isto ne bi i nama dogodilo.
1. O usporedbama u Mateju
Matej u trinaestom poglavlju u stihovima od 1-52 daje nekoliko usporedbi koje je Isus govorio narodu. Njegovim učenicima je bilo čudno da Isus govori narodu u usporedbama, pa su Ga pitali: "Zašto im govoriš u usporedbama?"
Usporedbe su obično priče kojima se želi objasniti neka istina. Mogu dosta ličiti na ilustracije koje propovjednik koristi kada želi bolje objasniti neku istinu. Isus njima iznosi tajne skrivene od postanka svijeta. Međutim, Isusov odgovor se na prvi pogled čini vrlo čudan.
I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" 11 On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." 14 "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! 15 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. (Mt 13:10-15)
Drugim riječima, ono što im Isus govori većina njegovih slušatelja ne razumije, niti može razumjeti. Vidimo dalje u tekstu da je Isus usporedbe tumačio samo svojim učenicima, a ne svem narodu. Dakle, samo su neki bili kadri razumjeti ono što je Isus poučavao u usporedbama, kao što i kaže dalje:
A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." ( Mt 13:16-17)
Zašto su samo neki imali uši da čuju? Ili zašto Isus usporedbe objašnjava samo svojim učenicima, a ne svemu narodu?
Ako razmotrimo kontekst trebalo bi nam postati jasno. Možemo vidjeti da Matej u nekoliko prethodnih poglavlja opisuje Isusa kako propovijeda, poučava, čini čuda, a ipak se mnogi ne obraćaju. Još se raspravljaju s Njim i postavljaju Mu zamke. Isus je dakle, ljudima propovijedao ono što su mogli čuti i razumjeti, ali oni to nisu htjeli prihvatiti i obratiti se. Njima je bilo važno da se najedu kruha i izliječe od bolesti, ali obratiti se nisu htjeli. Zbog toga oni ne mogu razumjeti daljnju nauku o kraljevstvu Božijem. Nisu htjeli postaviti temelja pa sada ne mogu ni zidove zidati.
I apostol Pavao objašnjava da naravan čovjek na razumije ono što dolazi od Duha Božijeg. Za njega je to ludost i on to ne može razumjeti jer nije obraćen i prosvijetljen Božijim Duhom. Neobraćen čovjek može razumjeti nešto, ali ako to nešto ne prihvati vjerom ne može napredovati u spoznaji.[1]
Vidimo dakle, mnoštvo koje je došlo slušati Isusa, ali ga više nisu kadri razumjeti. Razumijemo li mi Isusa?
Osim toga Isus im više i ne govori ono što mogu razumjeti. On se više ne zadržava na njima. Sada je Njegova briga da pouči one koji pokazuju neki plod. Zar se to ne može dogoditi i nama danas? Isus nam govori, poučava nas, opominje, a mi i dalje ne marimo. Zar neće doći vrijeme kad će nam prestati govoriti? O tome govori prorok Amos. Ili će nam govoriti stvari koje nećemo moći razumjeti, te nećemo moći vjerovati, obratiti se i poslušati? To se isto dogodilo ljudima u vrijeme proroka Izaije, kada je Bog zatvorio njihove uši i oči da se više ne mogu pokajati i obratiti. To je tek uvertira za pakao.
2. Pouka usporedbe o sijaču
Usporedba o sijaču govori o reakcijama ljudi na propovijedanje Evanđelja. Ljudi na različite načine reagiraju kada čuju i vide Evanđelje. Isus te reakcije svrstava u četiri osnovne kategorije, odnosno njihova srca uspoređuje sa četiri vrste tla na koje je palo sjeme. Tri vrste tla nikad ne donesu plod, iako se u prvi mah činilo da će donijeti. Samo je jedno plodonosno. Među narodom koji je stajao na obali i slušao Isusa nalaze se sve četiri vrste tla, odnosno četiri vrste ljudskih srca. I među nama koji slušamo Riječ Božiju jesu četiri vrste tla, odnosno četiri vrste ljudi. Na četiri različita načina reagiramo na poruke Riječi Božije.
Razmatrajući ove vrste tla stječemo uvid u neke osnovne istine vezane za propovijedanje Evanđelja, ali i za ustrajnost u vjeri. Kada razmotrimo ove četiri vrste tla vidjet ćemo gdje pripadamo, odnosno vidjet ćemo opasnosti koje trebamo izbjeći da bismo mogli donijeti rod.
Prije nego što pogledamo ove vrste tla, podsjetimo se nekih istiina o sijaču. Ljudi koji su se bavili poljoprivredom bi pognojili, uzorali, i obradili polje na kojem će sijati žito. Nakon toga je išao sijač i sijao sjeme. On bi nosio torbu sa sjemenom i rukom razbacivao sjeme po obrađenom polju. Cilj mu je bio da sjeme padne ravnomjerno po površini polja. Iako sjeme baca na obrađeno polje ipak se dešava da mnoga zrna padnu i pored polja na ugaženi put, na neobrađeni dio zemlje ili u trnje. Ta zrna bi pojele ptice, a ona koja bi i nikla, osušila bi se ili bi ih trnje ugušilo. Sjeme je u svakom slučaju isto, ali je tlo to od kojeg zavisi plod.
Kraj puta
"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.(Mt 13:18-19)
Prva vrsta tla je kraj puta. To je ugaženo zemljište na koje padne sjeme koje sije sijač. Ovo sjeme je laka meta pticama nebeskim.
Neki ljudi su baš nalik na ovo utabano tlo. Božija riječ ne prodire u njihovo srce. To znači da je nisu ni razumjeli (13:18). Iz ovog vidimo da je razumijevanje Evanđelja neophodno za spasenje. Ljudi su išli za Isusom, gledali su Ga i slušali, ali nisu razumjeli poruku, nisu vjerovali i nisu se spasili.
Ispitajmo odmah sebe. Da li razumijemo Evanđelje? Bez slušanja i razumijevanja Evanđelja nema spasenja. Neki misle da su spašeni jer je neko na njih položio ruke, jer su doživjeli neko iskustvo ili se nešto promijenilo u njihovom životu, ali ako nisu čuli, razumjeli i prihvatili Evanđelje, vrlo je vjerojatno da nisu ni spašeni. Takvi ljudi se ozbiljno varaju.
Pitajmo se i drugo pitanje: kako propovijedamo Evanđelje? Da li je naše propovijedanje i naviještanje ispravno i jasno? Jedan od mogućih razloga zašto se čovjek ne obraća može biti i taj što nije čuo pravo Evanđelje, odnosno nije razumio.
Preporučio bih svakome da se dobro zapita da li ljudima propovijeda ispravnu poruku. I drugo, ako propovijedamo ispravnu poruku nastojmo saznati jesu li razumjeli šta im govorimo, a to nećemo znati ako samo mi pričamo. Moramo slušati i postavljati pitanja da bismo vidjeli jesu li i koliko ljudi razumjeli.
Kamenito tlo
A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. (Mt 13:20-21)
Kamenito tlo je kamenjar pokriven plitkim slojem zemlje. Sjeme koje padne na ovo tlo brzo iznikne jer nema duboke zemlje, blizu je površine. Međutim, kako je brzo niklo tako se brzo i osuši. Plitka zemlja ne zadržava dovoljno vlage te je sunce brzo isuši, a mlada biljka uvene.
Ovo je slika ljudi koji radosno primaju Riječ čim je čuju, ali se vrlo brzo i pokolebaju u vjeri jer nemaju korijena. Razlog njihovog kolebanja su nevolje i progonstvo zbog Riječi tj. Evanđelja.
Koliko smo takvih primjera vidjeli ovdje. Ljudi im se malo narugaju ili neko zagalami i navodni vjernici se odmah pokolebaju. Obično odmah prestaju dolaziti u crkvu, ali to ne mora uvijek biti slučaj. Ovakvi obično u svojim umovima malo izmijene biblijsku nauku. "Pa možemo mi biti i vjernici, a ići i u katoličku crkvu." Ili "Vjera je privatna stvar. Šta ko mora znati šta ja vjerujem." Ili "Ne treba biti fanatik." Ili "Mogu ja i kod kuće čitati Bibliju i moliti se. Ne moram dolaziti u crkvu." I nalaze ohrabrenja u onima koji misle slično.
Vjerujem da ponekad ovakvi ljudi nastave dolaziti u crkvu, pogotovo ako situacija nije previše problematična, ali više ne slijede Riječ Božiju u potpunosti. Dokaz za ovu tvrdnju je i činjenica da su pred Isusom bili mnogi ljudi, ali je malo ko od njih bio istinski obraćen. Dolazili su i slušali Isusa jer je to još uvijek bilo moderno i popularno, ali će nakon nekog vremena i oni prestati ići za Njim (vidi 2 Pt 2:20-22).
Kako je to žalosno, a u nekim zemljama ljudi su spremni i glave izgubiti, ali se ne odriču Krista. Spremni su čitav život trunuti u zatvorima zbog imena Isusa Krista.
Jedna stvar je jasna: kukavice neće baštiniti kraljevstvo Božije.
Niko ne bi trebao pomisliti da su ovi spašeni. Evanđelist Luka za njih piše da jedno vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadnu (Lk 8:13). Zbog toga što piše da jedno vrijeme vjeruju neki smatraju da su spašeni, jer je spasenje po vjeri, a ne po djelima. Međutim, prema Bibliji spasonosna vjera je samo ona koja je djelotvorna i ustrajna, a ne bilo kakva. Čovjek koji ima spasonosnu vjeru uvijek ustraje do kraja.
Trnje
Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. (Mt 13:22)
Na nekom djelu njive ima i korova i trnja. Sjeme je palo u trnje, izniklo je i počelo rasti, ali je trnje bilo jače i ugušilo ga.
Ovo je slika ljudi koji slušaju Riječ, ali ona u njima ne donosi ploda. Brige, zavodljivost bogatstva i sve ostale požude su ono što dominira u njihovom srcu i uguši Riječ, te ona ostane bez ploda. Njihov je bog trbuh. Njihova slava u sramoti, jer misle samo na zemaljsko. Okupirani su ovim svijetom, a ne Kristovom slavom.
I ovakvi su stajali pred Isusom i slušali Ga, ali više nisu bili kadri razumjeti šta govori. Nisu bili kadri jer nisu bili prikladni za kraljevstvo nebesko. Stavili su svoju ruku na plug, ali se okreću nazad. Oni su kao Lotova žena koja se okreće prema Sodomi i pretvara u stup soli. U njihovim srcima je svijet, a ne Gospodin. Oni ne mogu doći na Gospodinovu svadbu jer imaju važnija posla. Kupili su njivu, ili volove ili su se oženili.
Gdje smo mi? Da li svjetovne želje dominiraju našim srcima ili dominira Božija slava? Da li smo krenuli za Kristom, ali se okrećemo za ovim svijetom? Da li nas vodi želja za bogatstvom? Da li nas vodi želja za ljudskom slavom? Da li nas vodi želja za tjelesnim užicima? Da li nas brige okupiraju? Ako da, onda smo mi ovo treće tlo u kojem neće biti nikakvog roda. Najžalosnije je što nema roda vječnog života.
Mnogo je ovakvih po crkvama. Neki su i pastori. Ali njihova sudbina je vječna sramota, ognjeno jezero.
Dobra zemlja
Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." (Mt 13:23)
I naravno, neko zrno padne na dobro tlo (u slučaju pšenice većina padne na dobro tlo, što nije slučaj sa Riječi) i donese rod, trideset do sto puta više nego što je posijano. Što se tiče Izraela ovo je bio slučaj samo kod onih ljudi koji su sijali plodnu jordansku dolinu. Naravno, stostruk urod je i tamo bio pravo čudo. U drugim krajevima urod je obično bio deseterostruk.
Ovo tlo je slika ljudi koji primaju Riječ Božiju i ne puštaju je ni zbog progonstva niti zbog požuda i briga. Samo ovi donose rod i samo ovi su spašeni za vječnost.
Šta je tajna njihove ustrajnosti? Kako je moguće da su oni bili spremni podnijeti i progonstva i oduprijeti se požudama života?
Neke od negativnih karakteristika ljudi koji su opisani do sada jeste da nisu razumjeli i nisu imali korijena, a onaj koji donosi rod (prema Mateju) je onaj koji razumije Riječ. Vidimo da Isus naglašava važnost razumijevanja Evanđelja. Tragično što mnogi misle da su spašeni, a uopće nisu ni razumjeli Evanđelje. Još je tragičnije što mnogi kršćani, propovjednici i misionari ovakve tapšu po ramenu i uvjeravaju da jesu spašeni.
Vidimo dakle da je ispravno razumijevanje Evanđelja jedan od ključnih momenata, kako za spasenje, tako i za ustrajnost u vjeri. Ako hoćemo ustrajati u vjeri najprije moramo biti u vjeri. Samo onaj koji je istinski razumio Evanđelje i prihvatio Krista za svoga Gospodara i Spasitelja u skladu sa Božijom voljom jeste spašen i ustrajat će u vjeri.
Evanđelista Luka navodi da oni slušaju i drže Riječ u dobru i plemenitu srcu.
Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." (Luke 8:15)
Da bi neko ustrajao u vjeri mora držati Riječ u dobru i plemenitu srcu. Šta ovo znači? Otkuda im dobro i plemenito srce? Jesu li rođeni s njim ili su ga naslijedili od roditelja? Ne! Rođeni su sa grešnim i pokvarenim srcem kao i svi mi. Bog je taj koji im je izvadio grešno i pokvareno tj. kameno srce i dao im srce od mesa. Duh Sveti je taj koji je oplemenio njihova srca da bi mogli zadržati Riječ i donijeti plod. Duh Sveti je taj korijen koji drugi nisu imali. Ezekijel proriče ovako:
I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, 20 da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! (Eze 11:19-20)
Bog je taj koji ljudima daje novo srce i čini da hode po Njegovim zapovijedima i ne otpadaju od vjere.
Kakvo srce imamo? Da li je Duh Sveti promijenio naša srca?
Neki će sigurno zaviriti u svoja srca i zaključiti kako su oni dobri. Kako nikog nisu ubili ili silovali. Kako imaju sažaljenje i samilost prema ljudima, i sl., te će pomisliti da imaju dobro i plemenito srce. Ako neko ovako misli, onda se ja bojim da on uopće nema dobro i plemenito srce. Šta je karakteristika plemenitog srca? Da razumije Riječ. A Riječ kaže da smo zli i pokvareni i da smo zaslužili pakao. Čovjek sa plemenitim srcem vidi svoju bijedu, grešnost i pokvarenost. On vidi svoju izgubljenost i jedinu nadu u Kristovom križu. On vidi i bezvrijednost i prolaznost svega na ovome svijetu i jedinu istinsku vrijednost nalazi u Kristu. Zato je spreman sve smatrati blatom i sve žrtvovati zbog Krista. To je plemenito srce. To je srce koje razumije Riječ. Njegova plemenitost ne dolazi od tijela, nego od Duha Svetoga. I nije ni čudo što takvo srce odolijeva kušnjama i nevoljama. Imamo li takvo srce? Samo takvo srce donosi rod.
Biblija govori o više vrsta roda. Najvažniji rod je vječno spasenje. Rod je i plod Duha. Rod je i spasenje drugih ljudi.
Zaključak
Riječ Božija se čuje i propovijeda, ali ljudi na nju reagiraju na razne načine. Neki uopće ne mare. Niti razumiju, niti vjeruju. Ali ima i mnogih koje Riječ Božija interesira, ali je nažalost nikada istinski ne razumiju. Oni često misle da su vjernici i riječima to tvrde, ali njihovi životi pokazuju suprotno. Većina njih otpadne i nikada ne donese nikakav rod.
Znamo li za takve? Možda smo mi takvi?
Kakve su pouke iz ovog teksta vezana za našu ustrajnost, odnosno kako nam ovaj tekst može pomoći da ustrajemo u vjeri?
Prva stvar sa kojom moramo raščistiti je naše razumijevanje Evanđelja. Da li stvarno razumijemo Evanđelje, odnosno da li smo ga prihvatili onako kako treba? U svakom slučaju ova bi nas Isusova pouka trebala potaći da uložimo puno više rada i truda u naše poznavanje i razumijevanje Evanđelja.
Drugo, jasno smo vidjeli opasnosti koje vrebaju da odvuku ljude sa Božijeg puta a to su strah, brige i požude. Da li je naše srce plemenito i da li pobjeđuje strahove, brige i požude? Ako ne onda sada trebamo doći Kristu i tražiti Njegovu milost. Tražimo da On iz nas izvadi pokvareno i nevjerno srce i da nam srce koje će moći izboriti pobjedu protiv ovog svijeta.
Bez novog srca nema spasenja i nema ustrajnosti. Daj Gospodinu svoje pokvareno srce i traži od Njega da ti da novo srce.
Ako već imamo novo srce, a vidimo da nas napadaju strahovi, brige i požude, onda trebamo znati da su oni naši neprijatelji kojima se moramo oštro suprotstaviti. Za njih ne smijemo nalaziti izgovore i moramo ih sasjeći u korijenu. Moramo biti kao dobar poljoprivrednik koji svaki korov čupa iz svoje bašte da bi plemenite biljke mogle nesmetano rasti. Za ovo imamo na raspolaganju silu Božiju i sredstva milosti koja nam daje. O njima više u narednim propovijedima.
| siječanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Siječanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv