tragovi
brišem ti tragove
dolijevam pjenu valova na pijesak
koji ti ispisuje ime
slušam onu posljednju pjesmu za zbogom
s obje ruke čvrsto držim zatvarajuća vrata
guram ih u otvore zida
jednom će i ona bez mog truda ostati zabravljenja
skupa sa suzom zamrznutom iza ruba pogleda
brišem svoje tragove u tebi
grubom vanjštinom nehinjenja
prijetvornim maskama čvrstoće
i lažnim osmijesima što mi se rugaju
s najnovijih fotografija
onih iz pokušaja zaboravljanja prošlosti
brišeš nam tragove postojanja
nakratko čak poželim da uspiješ
i oslobodiš nas okova uspomena
te stupice ljubavi
koja zarobljava korake prema danas i sutra
zaista, moj lik se gubi u magli
nestaje u kišnim zavjesama nemira
uranja u dubine mrzlog plavetnila
kojeg si mi poklonio za kraj.