šapućem tišinu
ne pišem
u inat riječima koje traže svoj put
guram ih nazad
u toplu spilju zimskog sna
prkosno im zatvaram vrata
bježe mi pod prstima
osluškujem nutrinu
lahorasto je tiha
usnule joj riječi griju bezdane
šapućem tišinu bez riječi