Kad zašute tišine
Kad zašute tišine i utihnu zadnje sjenke
I tuge isperu neka samotna predvečerja
Na tankoj liniji usnulih sutona
Zatitraju modre dubine Duše
Visoravni slobode zaplešu prve korake
Davno izgubljenih valcera
Koprene noći dobiju drugačije boje
Srce poziva na oprost neukima
Nestaju daljine,izmiče prostor
Vrijeme postaje bezvremenost
Kad posustanu divljine usamljenih vučica
I tihe suze pročišćenja zasjaju u pogledu
A misli zaplove kroz bajkovite snove
I bezglasan jecaj nestane među zvijezdama
Pojavi se iza granice nemogućeg
Trag tajanstvenog osmijeha tvom smijehu
Slutnja dodira na dlanovima
Toplina jednog snenog zagrljaja
Nježna svjetlost u prošlost ostavljenog susreta.