Jedan dan u beskraju
Tiha sjeta u osvit dana
pogled zamagljen snenom suzom
upletenom u prvi ton osmijeha
Bijelo noćno nebo sluti na prvi snijeg
a u srcu tišine broje daljine
i nemogućnosti tjera pred novim danom
U hladnom uglu sobe
slutim nevidljivi trag tvog zagrljaja
toplog poput svjetla prvih kijesnica
kako odlazi iz sna u budnost
Negdje s margina mašte
tvoji mi prsti lahorom maestrala
dodiruju dlanove
Iz sjećanja prizivam tvoj pogled
skrivam se u misli
od šetnji po predjelima Duše
skrivene od svijeta
Kroz prozor neka stara glazba
tjera na još jedno preispitivanje odluka
Dan korača prema noći
trga predvečerje u komadiće
Tko li će ih opet sastavljati?