Prvi zimski ples
Sjeta nošena svježinom vjetra na vrhovima prsta pohodi noć
Kroz sjenu rumene krošnje ljeska se Univerzum,
Tvoj pogled luta kroz pitanja bez odgovora
U nisci od zvijezda gubi ti se misao
Lelujavo pleše tihi zimski ples
To valcer nebeski razlijeva se prostranstvima
i krade kovitlac od misli, bježi u spokoj
A u toplini pjesničkog okrilja
Sjedimo rukom u ruci prijateljica sjeta i ja.
Igramo se skrivača i sudaramo u zelenilu pogleda
U odsjaju plavetnila,na krilima nebeskih nota
Dok prva studen raspliće hladnoću