Pišem ti, ti ne slutiš
Pišem ti, ti ne slutiš
da se pod prstima množe riječi
i platna slikarska oslikavaju tvojim likovima
zarobljenim u kišne proljetne zavjese
Pišem ti, ti ne slutiš
da se tišine u buku emocija pretvaraju
i raskošni sutoni u noć usidravaju
Pišem ti, ti ne slutiš
da su daljine iznišljotinom ljudskog uma
odvojile bliske prostore naših susreta
Pišem ti,ti ne slutiš
da bujni krajolici dotiču
točku našeg spajanja na liniji horizonta
na mjestu gdje se dotiču san i budnost
Pišem ti,ti ne slutiš
okenut svakodnevnim igrama s iluzijom
zaboravljen od sebe
okrenut vanjštini i novim zbivanjima.
Pišem ti, ne slutiš
27.04.2008. u 16:13 | 12 Komentara | Print | # | ^
Oslobođenje
U kovčegu pretijesnom nemiri prošlosti
Pred proljetnom bistrinom posustaju
Stapaju se s bujicama bistrih potoka
Putujući u modrinu tajanstvenog mora
Da se dubini razumijevanja prepuste
Da se u plavetnilu života opuste
I ustupe mjesto zrakama podnevnog Sunca
Razigranog u laticima tratinčice
Raspjevanog u krošnji masline
Okrunjene mudrošću starine
Prelazim dlanom po tišini Mira
Prosipam nježnost po odajama srca
Zagrljena ljubavlju Majke
Ušuškana uspavankom njezinih livada
I pjesmom šuma iz toplih joj njedara
21.04.2008. u 18:53 | 8 Komentara | Print | # | ^
Mala oda velikom Maslačku
Šumi pjevajući vjetar u proljetnoj krošnji masline
Poj ptica osvjetljava rumeni sumrak
Sjajem posljednjih zraka Sunca
Zaogrnuo se maslačak
Pa se njiše na livadi cvjetolikoj
Prepušta se umivanju vjetrova
Plesno pozdravlja Sunce skoro usnulo
Klanja se raspjevanim pticama
Razigranim u večernjim sjenama krošnje
Njišući se nježno i postojano
Tihom elegancijom grli
Mirisni cvat zlatnog nevena
Zelene travke protegnute put Neba
I srećonoše djeteline razbujale od Života.