Pišem ti, ti ne slutiš
da se pod prstima množe riječi
i platna slikarska oslikavaju tvojim likovima
zarobljenim u kišne proljetne zavjese
Pišem ti, ti ne slutiš
da se tišine u buku emocija pretvaraju
i raskošni sutoni u noć usidravaju
Pišem ti, ti ne slutiš
da su daljine iznišljotinom ljudskog uma
odvojile bliske prostore naših susreta
Pišem ti,ti ne slutiš
da bujni krajolici dotiču
točku našeg spajanja na liniji horizonta
na mjestu gdje se dotiču san i budnost
Pišem ti,ti ne slutiš
okenut svakodnevnim igrama s iluzijom
zaboravljen od sebe
okrenut vanjštini i novim zbivanjima.
Pišem ti, ne slutiš
Post je objavljen 27.04.2008. u 16:13 sati.