Vatre su planinske
Ruke su moje tražile
tragove tvojih stopala u pijesku vremena
Zvonko su ti pjevala moja zvona
sa zaboravljenih zvonika postojanja
Dozivala sam te čežnjom
uzmicala pred sumnjama davnina
Doticala sam ti oči usnule
nježnim dodirom Ljubavi
Lik tvoj je nestajao u eteru mojih sumnji
gubio se tužan
letio u nedodirljive čudesne Svijetove
Dozivao si me
u snovima
satkanim od šarenila Života
Smiješio si se smijehovima bliskosti
pružao mi ruke
orošene molitvom
da ih dotaknem blagoslovom smiraja
A ja sam koračala unazad
u prošlost ranjivu
a ja sam koračala unaprijed
u budućnost nedokučivu
Tugom su me pozivale
neisplakane suze na našim licima
Samoće su nam prekrivene
mnoštvom snijegova
Vatre su planinske
sagorjele bez naših susreta.