...
Osvrćem se u rumenilo sutona
Iz titraja zraka
koji nas dijeli
u razbijene polovice
iščitavam slutnju pitanja
Bježim ti iz pogleda
iscrpljenog od čežnje
za dočekivanjem praskozorja
Tvoj dodir nestaje
u zrakopraznosti
razasutih pokušaja
Iz pretinca s adutima
izvlačim masku nehinjenja
Pričaš mi
o krhotinama
nesastavljivim u cijelinu
zajedničkog postojanja
Odlazim u stihove
tek nastalih pjesnika
Zaboravljam te
na stranicama života stranaca
Tražim osmijeh
da ga namjestim na lice
umjesto šminke
Koračam hitrim koracima
ususret novim pričama.
Ostavljam te
u svilenu maramicu prošlosti
pospremam u ladicu
najdražeg ormara
prastarih mudrih predaka
Govorim ti
Hvala
Predaleko sam odmakla
Ne čuješ
utonuo u tišinu prohujalih snova.