Budim te
I mnoge su frule Panove odsvirale pjesmu šuma
Vjetovi se tvoji budili i snivali
Proljeća preuzimala zime
zore noći, sutoni dane
Osmijesi se otimali suzama, spokoji nemirima
Vrtjeli se kotači Života, ustupali mjesto smrti
Palili se krijesovi na obroncima daljina
Pjevale šume zanjihane čarolijom radosti
A ti si snivao
grleći jastuk svoje svakodnevnice
Na trenutke čeznuo
za razbijenim zrcalom prošlosti
Budio se nijem od potrage za Buđenjima
Dozivah te neizbježnim zorama
nepročitanim i opustjelim čežnjama
U snove ti umetnuh pitanja
smjerokaze na raskrižjima
u prašinu bačene pozivnice izazova
Znaš li koliko je svjetovnih tišina
prohujalo zaboravima
stisnutim u šaku mornara
Koliko se tuga prelijevalo
preko ruba čaše pjesnika boema
Koliko je zvijeri zavijalo
nad svojom okrutnošću
otrgnutom iz praiskona straha
Znaš li koliko su cvrkuta nanizale ptice
u lepršavu melodiju šumskog pjeva
Koliko su taktova otplesale Vile
u sumraku ljudskog neviđenja
Budila sam te
A ti si snivao
zagrljen bukom misli izdajica
Danas sjedim uz snovitost tvoje postelje
Promatram ti usnuli pogled
Oslikavam ti noći fragmentima sjećanja
Nježno te dodirujem osmijehom odgovora.