U meni
Drhti mi nemirno tijelo
od gromoglasnih povika Duše
Kovitlaju se vjetrovi
pozvani na unutarnju oluju Buđenja
Bjesni mi samoća
zatvorena u hridine nesuočavanja
Boji se ovaj kukavički strah
u venama nespokojnim
Divlja priroda vučice samotnjakinje
bježi od čopora u spiljsku skrovitost
Otrgnuta iz krda
u tišini pregledavam
unutrašnjost svojih promišljanja
u samoći dotičem njihovu zbilju
Bježim od zbrke u srcu
smiješeći se rijeci maskiranih prolaznika
dok u meni sve lome žrvnjevi pradavnih mlinica.
Na trenutak dozvoljavam bistrini suza
da poteku niz nasmiješene obraze
dotaknute zapisima sjećanja
Vidam rane
melemom mekoće razumijevanja
Promatram mijenu godišnjih doba
kroz raskošnu paletu emocija
Pokušavam uhvatiti
izmičuću nit mudrosti prihvaćanja