Vilinske suze
Skriven između bijelih stijena snivao je žuboravi Izvor mistične rijeke.U snu je vapio za vilinskom pomoći, željno iščekivao suze sućuti da ožive njegove nabujale proljetne tokove.
A Vila je stajala na panju stoljetne lipe obraslom rosnom mahovinom, obavijena zracima mjesečine. Duga zlatna kosa lagano joj je lepršala na noćnom povjetarcu. Haljina sniježnobijela dosezala je do gracioznih članaka skladno padajući niz vitko tijelo darivajući izražajnu nevinost očima boje proljetne trave. Neobično visoka mladolika Vila odavala je poštovanje bistrom planinskom Izvoru. U samoći noćnog rituala širila je oko sebe čaroliju ljepote vilinskih svijetova. Podigla je nježne ruke u razini srca, otvorila mekane dlanove prema zvijezdanom nebu puštajući suze bisernice da joj klize u udubine na dlanovima. Odanošću Svećenice, čuvarice Izvora lebdjela je iznad cvijetnog tla, tek lagano pomičući zlatna prozračna krila, potpuno bešumno, da ne naruši noćnu tišinu šume. Zaustavila se iznad kolijevke rijeke, podigla sjajnozeleni pogled prema punom Mjesecu i svečano uz molitvu vilinskih predaka iz svojih dlanova ispuštala suzu po suzu, dragocijenost po dragocijenost, u beživotnu rijeku ljudskih snova. Bijaše to njezin prvi samostalni zadatak mlade Vile Svećenice, prva misija, dugo i sa strpljenjem iščekivana. Lagano je raširila ruke, blago ih, u ritmu samo njoj čujne glazbe s vilinskoih dvora, spustila niz gipko tijelo puštajući suze da bez prepreke urone u slap izvora. Pratila je brižnim pogledom suze sućuti kako plove riječnim koritom, ispunjavaju nestašne virove, prelamaju se u riječnim slapovima. Pokrenula je zlatna krila na svojim leđima, pustila da ih brat Vjetar pokreće u sve brži let i pažljivo se spuštala niz rijeku ljudskih nadanja prateći putovanje vilinskih suza sućuti, sazrelih iz patnje usnulog čovječanstva.