Davna oproštajna
Već dugo listovi moji ostaju bijeli
bez otiska tinte.
Pobjedosno se osmjehujem
likujući nad neispisanim stihovima.
Nema te
ni na jednoj praznoj stranici
ni u jednom negledanom sutonu
ni u jednom neispisanom nostalgičnom stihu.
Pobjedonosno se osmjehujem pobjedi nad sjećanjem
zaboravu i tišini
koja odjekuje
ovim praznim zamrznutim srcem.
Samo noćas ću
pobjedu zamijeniti
čipkanim snovima uspomena.
Pustit ću hladnoću da se otopi
u ljetnoj vrelini tvog imena.
Dozvolit ću osmjehu
da se s tobom smije.
A ujutro ću opet
likujući prelistavati bijele listove
okovane u rastanak.