Noćas ću te samo voljeti
U skrovitosti noći
pretražujem puteve
poplocane fotografijama
naših susreta.
Prekrivaju prašinu nevjerice
o spoznaji
da vrijeme curi
kroz pješcani sat.
U mom srcu mirno snivaš,
kapci ti skrivaju
sjetu na dnu pogleda.
Nevidljivom rukom srca
njezno ti na čelo utiskujem
svoj osmijeh umjesto poljupca.
Noćas cu ti dotaknuti snove
zrakom Sunca
upletenog u sjaj mog pogleda
skrivenog od tebe
izmisljenim kilometrima razdvojenosti.
Rasut cu ti pod noge note sonate
i mirisne latice uplesti u uspomene.
Darivat cu ti miris planinske zore
umjesto dodira.
Noćas ću te samo voljeti.