prvi put

utorak, 10.07.2018.

Slušale smo tad Joan Baez, moja prijateljica Mona i ja,
i ja sam je, to još ne znajući kad je prvi put pustila ploču,
pitala 'tko ovo pjeva? Ima tako divan glas!',
dok sam češljala kosu pred zrcalom u predsoblju
zadivljeno slušajući njenu Diamonds and Rust
a Mona je za to vrijeme u svojoj sobi izvlačila
krpice iz ormara dobacujući mi povremeno da dođem
isprobati još i ovo i ovo... - njeno, prisvajajući za sebe
moju najljepšu haljinu od indijskog platna, ljubičastu, dugu.
Slušale smo i Soldier of fortune
(na našem planetu nije bilo života bez muzike)
i First time ever I saw your face, koju sam tad prvi put
čula kod nje, i uz tu pjesmu postajala tiha kao i šum igle
na gramofonskoj ploči, dok još nisam znala kako je to
vidjeti da sunce izlazi u nečijim očima.....
U Moninom domu tog ljeta bila sam počasni gost, jer sam
po prvi put došla k njenim, u njihovu kuću na moru,
za vrijeme prvog studentskog raspusta
i prvim putovanjem - nas dvije - donekle vlakom, a onda
s ruksacima auto-stopom, dalje ka jugu.
Monina majka pravila je odličnu blitvu s krumpirom, koju sam
prvi put probala ručajući s njenom obitelji, uz lijepo postavljen
stol, za kojim bi Monin otac, uglađen, galantno sipao vina
u čašu svake od nas izgovarajući nezaboravnu repliku
- da svaki dan uz objed treba popiti po jednu čašu crnog.
Cool, mislila sam, jer tako nije bilo kod mojih.

A onda, poslije jednog ručka presreo me u hodniku, pomalo
unezvijeren, zajapuren, polurazgovijetan, hvatajući me za ruku,
i ja sam ga pogledala kao da ga vidim prvi put, kad me pitao
- da li bih htjela... i da nitko ništa neće znati.