moja
subota, 15.04.2017.
mala djevojko. ti trunu što padneš u oko, trnu što se zabodeš u kožu. ili si ampula što na razgriz razlije svoj sadržaj mojim tijelom, osjećajući te sa svim svojim neobranjivostima pred tobom, nespremna progovoriti jednim, zajedničkim nam jezikom.
ti ranjiva domino u lancu. naramku vune vodom natopljene. ili si poluga što podiže kamen pod kojim leže razni razdrobljeni predmeti.
mi jedna drugu stalno izlažemo, ozarjima i zazorima, mekoći i oštrinama, željenostima i neželjenostima, toplini i studi, živostima i ravnodušnostima, ispunjenostima i suvišnostima... svojom pojavom.
ti držiš ključeve od mnogih, do tebe provaljivanih, napuštenih zajedno s kućom, zamjenjivanih, nepripadajućih ti vrata. ja tebe sobom zaogrnutu, sredinom sebe nepromašivu.
...
u susret
srijeda, 12.04.2017.
Kad dospiješ, postupno ali sigurno stižući, mjestu odakle se široko uokrug rasprostire pogled na obilje potrošenog, ispražnjenog i svelog od hlapljenja do beznačenja, otuđenog; kad dospiješ negdje gdje hod istim i nije hod već bezizlaz sred otvorenog a ti možeš dalje, netko ti dobaci zlatno uže, zraku sjaja, ključ što vodi do vrata iza kojih su ključevi što vode....
I ti shvatiš razliku među životima, i da nije svaki put razvojni, ako je život - put... dok stojiš pred visokim stepenikom, tebi pruženim...
ime duge
nedjelja, 09.04.2017.
O divna, slatka... rana mladosti. Ti djetinjstvo čovjeka što tek rudi do zrenja. Pristalosti bez podozrenja. Ljupkosti - cvrkutu bića. Sunce što među dlanove rado uzme mu obraze pa usplamte. Korico mlijeka što na vatri bujaš i rasteš tako hitro da u tren oka iskipiš i kipiš. Sjajni plugu i vodonošo. Okrjepo sjećanju. Bujico što se slivenu u sebi katkada oćuti. Ti drska vilo što iako pozvana uz mnoga rođenja uzglavlju izostat ćeš. Sjajna dugo blistavih boja. Svoja. Pojaviš se i nestaneš kao da sanjasmo. Na kratko, svačija, moja...
foto: Sergey Klimenko
prije prvog purpura
petak, 07.04.2017.
Uranjam lice u čistu vodu na studencu s kog noć hlapi svježinom novog jutra. Još je do svitanja. Rano je doba. Nečujan hod svih stvari. Plovidba tišinom. Tamno plavi zvuk povremenih kliktaja modrim prostranstvom nevidljivi let čini vidljivim. Svijet motri orošen mutni sjaj mjesečeva oka kroz koprenu udaljenih golih grana. Sklopit će ga, nedugo zatim.
Budnost mi svijet čini prisnim.
tamo dolje
četvrtak, 06.04.2017.
Tamo dolje ispod zemlje
i onamo ispod neba