mala noćna muzika

subota, 05.11.2016.

Ovi večernji trenuci na terasi, tihi kao u katedrali s kupolom noćnog nebeskog svoda, sa svojim šumnostima i bešumnostima kojim promiču kao i oblaci nebom, od onih su o kojima se neće misliti. Neće ih se pamtiti. Ne događa se u njima ništa što bi ih obilježilo otiskujući u pamćenju. Ne zakriva ih gustina nekog bića što ponekad stoji između nas i svijeta čineći da se ono ogleda u svim našim trenucima, sačinjavajući ih, kao što svaku kišnu kap sačinjava čestica prašine, pa trenuci u nas kaplju, intravenozno, ili provaljuju bujicama. Ovakvi trenuci samo jesu. Otvoreni neposrednom osluškivanju, onkraj misli, riječi. I ni po čemu posebni, neskloni razmetanju, mudro šute. Znajući koliko će im samima vrijednost porasti jednom kada ih nepovratne smijene neki drugi iz čijeg čvrstog stiska neće biti mogućnosti uzmaka ni bijega....