Le temps passe vite! https://blog.dnevnik.hr/vivace1

ponedjeljak, 01.10.2007.

Velike sramote male majstorice vivace

Skoro pa uvijek sam nasmijana, volim kad drugi nasmijavaju mene ili ja njih. Ali ima nekoliko situacija koje meni nisu nimalo, barem ne u tom trenutku, bile smiješne, dok drugima itekako jesu. Svih se nemogu ni sjetiti, ali evo nekoliko:

Bila je zima, snijeg do koljena, došla sam iz vana, promrzla. Legla sam u krevet, taman se počela zagrijavati kad sam se sjetila da je sutra četvrtak i kupe smeće, a ja ga nisam iznesla van. Ma nema veze, budem ustala ranije i to obavila. Ujutro me probudio zvuk čistoćinog kamiona i ja sam onako snena uhvatila vrećicu i krenula prema van, misleći samo na to da mi nesmije smeće ostat u stanu. Kamion je već bio dobrih pedesetak metara niz ulicu, a ja sam rasčupana, u piđami, bosa trčala po snijegu i vikala: čekajte moje smeće! Radnici su me zabezeknuto gledali, a onda prasnuli u smijeh. Tek kad sam se vratila u stan došlo mi je iz guzice u glavu koja sam glupača ispala.

Ručala sam u jednom zagrebačkom restoranu, sama. Posluživao me konobar, puniji, maleni brčići, fudbalerka (užas), jako dlakave ruke, šlampavi hod, sve u svemu dosta neugledan tip. Nekoliko puta sam mu se obratila sa gospodine, više neznam točno što sam ga pitala. Primjetila sam da me ostali gosti pogledavaju, ali nisam previše obraćala pažnju s obzirom da su to većinom bili muškarci sa obližnjeg gradilišta, mislila sam gledaju me što sam solo (i zgodna, he, he). Zatražila sam gospodina konobara račun, on je otišao na šank po njega, a do mog stola je došao jedan od ljudi čije je društvo izlazilo i rekao: "Gospodična, ovaj gospodin, kako ga vi zovete, nije konobar već konobarica, gospodična je kao i vi." Svi, koliko ih je bilo u sali, prasnuli su u smijeh, a ja... Kad se "konobar" vratio, ostavila sam novce na stolu i izletila van, misleći da se više nikad neću tu vratiti. Ali vratila sam, se još puno puta i saznala da nisam jedina koja je mislila da je ona on. Samo što mislim da se nitko nije osramotio kao ja.

Žurila sam Ilicom na neki sastanak, kasneći kao i obično. U jednom trenutku prelazila sam preko i nespretno nagazila na tračnicu, odjednom mi je desna noga klecnula. Imala sam što vidjeti, na prepunoj ulici, baš kada žurim pukne mi peta na cipeli. Zemljo otvori se!!! Mislim da puder nije uspio sakriti crvenilo koje je izbijalo, osjećala sam kako mi bride obrazi. Odšepala sam do prve trgovine (nije bilo daleko, ali meni se činilo kao viječnost) i kupila neke jeftinjače cipele. Ajd bilo bi dobro da sam imala više love pa da sam obavila neplaniranu kupovinu, ali ovako to pamtim samo kao jednu sramotu.

Radila sam u jednom kafiću gdje je dolazio jedan meni fatalan tip. Sva bi protrnula kad bi on ušao. Tako je bilo i tog dana D. Odnosno večeri. Za jednim stolom je sjedio on sa društvom, a za drugim moje frendice, koje su me čekale da završim smjenu i idemo van. Nosila sam curama 6 bambusa, gledala u njega, potrknula se na svoju nogu i bam! Ja sam odletila njemu pod noge, a bambusi su okupali cure. Nisam znala jel mi se više plače (što se to dogodilo pred njim) ili smije (što su one umijesto mene, napale njega da je tome kriv). Večer je nakraju završila odlično (pogodite kako), a dan danas kad se sretnemo počnemo se smijat, jer vrati nam se slika nemilog događaja.

Buco i ja smo bili na početku veze, išli smo kod njegovog frenda na rođendanski tulum. To je ujedno bila i prilika da upoznam njegove prijatelje. Odlučila sam obući super hlače koje sam taj dan kupila za neku sitnu lovu. Kako uvijek kombiniram skupe i jeftine stvari, nabacila sam baloner da podignem kombinaciju. Na putu prema tamo stali smo kupiti cigarete i kad sam ulazila u auto drrrr! Pukle mi hlače od pupka do šupka (kako bi Rubia rekla). Buco me pogledao i prasnuo u smijeh. Mislila sam da je to naša zadnja večer. Uspio me nagovoriti da ipak idemo na roćkas, bit ćemo kratko, neću skodati baloner i to je to. Pristala sam, ali grozno sam se osjećala, još više time što se stalno kesio. Stigli mi tamo, nikome nisam ime zapamtila, mislila sam samo na rupu među nogama. U početku nikome nije bilo čudno što ne skidam baloner, ali nakon nekog vremena su me počeli zapitkivati. Nisam imala dobar izgovor jer u stanu je bilo vruće, mucala sam neke glupe razloge. U jednom trenutku slavljenok mi je jako glasno rekao: "Mala pa vidjeli smo da imaš potpisanović baloner, sada ga možeš skinuti:" U tome je Buco, da njegovi frendovi ne bi mislili kako mu je cura umišljeni snob izvalio:" Pukle su joj hlače duž cijele guzice, zato se nemože skinuti:" Zanjemila sam od sramote. Hrabro sam zatražila da mi da neke mamine hlače da se presvučem. Definitivno sam te večeri bila veća zvijezda od slavljenika, a s tim će me zezati vjerojatno dok sam živa.

Danas sam frendici, baš u trenutku kad je u kafiću stala muzika, podosta glasno rekla da serija o kojoj ona priča ide nedjeljkom i ponedjeljkom, a ne samo nedjeljkom. Tek kad su ljudi prasnuli u smijeh skužila sam kaj sam izvalila.

Update:
Sjetila sam se još jedne svoje blamaže. Nekad sam često busom putovala Zagreb-Karlovac. Kako su svi autobusi na putu za jug stajali u Ka, mogla sam bilo kojim. Ali onda je napravljen autoput Zg-Ri i neki autobusi vozili njime, bez stajanja u Ka. Tako sam i ja sjela u jedan od njih, zaspala i probudila se na Grobniku. No to nije ništa strašno, otišla sam do rijeke (besplatno), posjetila frendicu i vratila se. Sramota se desila drugi puta, kad sam isto tako zaspala u busu, probudila se i pomislila da mi se opet desila ista stvar i da sam ovaj put otišla prema Slunju. Panično sam ustala sa sjedala, trčala prema vozaču i vikala kako ga molim da mi stane jer sam zaspala, a trebala sam izaći u Karlovcu. Rekao mi je: "Ok, gospodična pustit ću vas van... kad stignemo u Karlovac." Svi do jednog putnika su se počeli smijati, a ja sam to morala trpiti desetak minuta, koje su mi se btw. činile ko deset godina, dok smo stigli u Ka. Od tada više nikada nisam zaspala u busu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kao što ime bloga kaže, vrijeme brzo prolazi, pa da zabilježim svoje misli, događaje, želje...ne bi li ih zaboravila:)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr

Ne propuštam novosti kod:

Kinky Kolumnistica
Choco
Tedica
Lu-lu
Rossanna
Tyche
Kulerica
Danči´s world
S ulica kabula
Razvod braka
Annabelle
Jja
Mala Anja
Pjesak u gaćama
Rudarka
Lipa Mare
Tinčica
Pegy
Athena air
kućanica u Japanu
Regina Elena
Rubia.despues
Travel freak
catcher
suncokretić
Vražja posla

Ja:

mlada 26 godina
niska 164 centimetra
teška 56 kilograma
plavuša (trenutno)
imam zelene okice
imam sineka
imam muža
blizanac
luda za plesom
volim sanjati
obožavam kuhati
mrzim monotoniju
mrzim tračeve
volim ženstvenu odjeću
zimogrozna sam