30.07.2014., srijeda
DVORI MOGA DIDA
 Najveća kuća u selu bila je Kula, mojega Dida, kad je izlazio iz konobe iz daleka se bljeskala, njegova kosa sida. Rumen, u ruci je nosio drvenu bukaru, metalnim obručem opasana, bila je puna mirisnog Debita Prominske žutine, u sred ljetnih dana. Avlija naša vazda je bila prepuna života, a danas Kulu njegovu kupina i bršljan omota. Nema više Dida ni Debita, ni konja ni krave, rasule se bačve u konobi našoj, iz drvenih vrata ispale su brave. Još uvijek nad dovratkom ključ od vrata bdije, rđa od čekanja ubila ga nije. |
| < | srpanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
OPIS BLOGA
SLAVIM TE, NA VRHUNCIMA PLANINAMILUJEM BESPUĆA TVOJA KAMENA,
SA NEBOM SE SPAJA RASCVALA DOLINA
DESNICOM TVOJOM ISPISANA.
Ovo su stihovi iz moje pjesme posvećene Bogu-Stvoritelju
pa sam ovaj blog tako i zamislila, kud god da idem,
posvuda GA susrećem...i pijevam MU, pišući pjesmice,
u svakoj prigodi..kakve su takve su...ali su SAMO MOJE...
Split
MOJA PLANINA, NEBOM MIRIŠE
"COPYRIGHT"@2009.VISOVACZABRANJENO KORIŠTENJE OBJAVLJENIH RADOVA BEZ PRISTANKA AUTORA"
MISTIČNOST PLANINA
PLANINA I JA, JA I PLANINA
