
Po snijegu i kiši
ona radosno pjeva,
i kad joj unište gnijezdo
ponovno ga gradi,
ljubavlju ispunjena.
Zahvaljuje Stvoritelju
u zoru s pjesmom se budi,
ne pamti zloću
koju joj učiniše ljudi.
U kljunu slamčicu nosi
to temelj je njezine kuće,
donosi lišće i travu
i neko mekano pruće.
I sve to brižno isplete
ukrasi rubove gnijezda,
tko vjerovati može
što učini plaha
ptičica jedna.
Kad proljetna zora zarudi
u gnijezdo unosi cvijeće,
već tamo su ptići njeni
vrhunac njezine sreće.
|