
Rumena mi krijesta
a iščupan rep,
tigrasto perje
još uvijek sam lijep.
Po dvorištu šećem
kukuričem pijevam,
sumornoj samoći
teško odolijevam.
Ni jedne kokice
na vidiku nema,
čak ni starog mačka
što pod stablom drijema.
Dovukla se jesen
magla se spustila,
nestala je ljetna
dvorišna idila.
Usahnula trava
počele su kiše,
otpalo je lišće
i teže se diše.
Ni pjevat ne mogu
kada zora rudi,
u mome dvorištu
nema više ljudi.
Samo stara baka
sa zrnjem me hrani,
uz moje pjevanje
ljepši su joj dani.
|