
Prebirala je baka zrnca krunice
po noći i po danu,
i zasjao je križić
njene krunice,
na mirnom, ishrapanom
dlanu.
Koliko Očenaša i Zdravomarija
njene usne izgovoriše,
dok brižno je bdjela
kraj starog ognjišta,
i zdravomarije su bile
sve tiše i tiše.
Preporučivala je
ona Gospi,
svoje blago, polja i vinograde,
unučad i sinove
rasute po svijetu,
siromaštvo i mir u duši
što joj ga božja ljubav dade.
I kad god prođem
kraj starog ormara,
zablista križić
sa krunice njene,
obješen o brokvu
staroga ormara,
koji brižno čuva
bakine uspomene.
|