
Živjela je tiho u svojoj ćeliji
trpjela je hrabro uvijek nasmiješena,
nitko nije znao što u srcu skriva
samo neke sestre i poglavarica njena.
Obavljala revno sve dužnosti svoje
smiješila se, a plakat bi htjela,
sa petnaest ljeta u karmel je ušla
djevojčica tek, a duhovno zrela.
Nikad nije izlazila vani
iz okrilja svoga samostana,
radeći poslove svoje svakodnevne
kroz bolest i kušnje, Kristu je predana.
Zaručnica vjerna svome Zaručniku
molitvom i žrtvom Njemu omilila,
zatvorena u svojem karmelu
boli svoje misijama posvetila.
Ona nosi Raspelo i ruže
i sa Neba latice nam šalje,
Mala Terezija - Doktorica Crkve
po malome putu...milosti nam daje
|