
Na riječ Jahvinu
balvane si tesao,
i građu za korablju
brižno pripremao.
Svi su se rugali
i tvoj rad ismijavali,
a prijetnji božjoj
raskalašeno suprostavljali.
A ti si strpljivo
dasku po dasku tesao,
a gnjev naroda tvojega
nije prestajao.
Kad si paklinom crnom
posljednju dasku lijepio,
nitko se više nije
na Jahvinu prijetnju sjetio.
Tad si sve živo
po vrstama složio,
i s obitelji svojom
u arku zatvorio.
Istoga trena
spustio se dažd sa neba,
za rulju ništa čudno
pa kiša im i onako treba.
Bujica je bivala
sve duža, sve jača,
i sve se udavi u mulju grijeha
prljave vode i beznadnog plača.
Plutala je Noa tvoja arka
četrdeset dana i četrdeset noći,
i kad se golubica vratila nije
to bio je znak, na kopno možeš doći.
I tako naraštaj novi
iz arke tvoje zablista,
kroz proroke i patrijarhe
sve do Otkupitelja
Isusa Krista.
|