19.08.2010., četvrtak
NEPRIJATELJ U PLANINI
 Kad ljubav umre u srcu čovjeka, i sebičnost zavlada njime rastrojen razara tuđa ognjišta i prirodom Božjom zasijava mine. Iako je rat završio davno još nije slobodna moja planina, u njoj se četnik i dalje sakriva, u liku posijanih mina. U ovom zelenom gaju u oazi planinskog mira, nepokošena livada mojega dida, još kosilica njegova kao da svira. |
SUŽIVOT
 Kamen i drvo drvo i planina, tamo gdje je ljubav tu života ima. Od čega živi ovo drvce malo, zašto je kamenju do njega stalo. Toplina i ljubav izvire iz svega, iz drvca, iz kamena, iz južnoga neba. Suživot je moguć gdje ljubavi ima, Velebitsko drvce poručuje svima. |
16.08.2010., ponedjeljak
GOSPA OD VELIKOG RUJNA
 Blagdan je Velike Gospe hodočasnici pristižu sa svih strana, neki u noći il u rano jutro bosi, obuveni, tokom cijelog dana. Svaka kapelica, crkva, katedrala, u selu, planini Gospi posvećena, privlači srca Katoličkog puka Djevica Marija...na Nebo Uznesena.. Tako i ovdje u srcu Velebita, na Velikom Rujnu mala kapelica, kojoj hodočasti Starigrad - Paklenica. A Gospa od Rujna Milosrdna mati, grli ih svojim presvetim plaštem i što god su tražili sve će im dati. |
11.08.2010., srijeda
PLANINSKI IZVOR
 Čista, ljekovita i sveta je planinska izvorska voda, napaja zemlju, bilje, životinje umornog planinara što po vazdan hoda. Miluje stijenje natapa travu, izadšno poji znatiželjnog svizca, što u hodu prati Dolomitsku kravu. Miriše, žubori, glogoće, žuri, postaje potok pjenušav i mekan u cvijetnu dolinu veseo odjuri. A kad se obruši u podnožje planine, odjednom zašuti izgubljen i smeten, u pogledu bistrom još skriva visine...!! |
09.08.2010., ponedjeljak
SRCE U KAMENU
 Zar stijena nema srce zar je to samo hladan kamen, otvorila prozorčić zelenoj travi čudna simbioza...prirodni znamen. Kamenjar suri, bura pa jugo a ljetno sunce nemilo prži, samo jedna stina u moru kamena u njedrima svojim mali život drži. O kako je topla ova hladna stina, samo čovjek danas hladno srce ima. |
06.08.2010., petak
PLANINSKI LJEPOTAN
 Rumen, veseo, poletan, mirisav, raste u dulibi zelenoj jedinstven, endemski Velebitski ljiljan. Bura ga često miluje, hučeći prema moru, jutrom ga rosa umiva, u opojnu Velebitsku zoru. A on se radosno smiješi i okreće rumenu glavu, prijateljima svojim planinarima, kad gaze njegovu travu. Pčelice zlaćane zuje pijući nektar iz njegova cvijeta, sunce se smješka na modrom nebu, Velebitskom ljiljanu u središtu svijeta...!! |
| < | kolovoz, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
OPIS BLOGA
SLAVIM TE, NA VRHUNCIMA PLANINAMILUJEM BESPUĆA TVOJA KAMENA,
SA NEBOM SE SPAJA RASCVALA DOLINA
DESNICOM TVOJOM ISPISANA.
Ovo su stihovi iz moje pjesme posvećene Bogu-Stvoritelju
pa sam ovaj blog tako i zamislila, kud god da idem,
posvuda GA susrećem...i pijevam MU, pišući pjesmice,
u svakoj prigodi..kakve su takve su...ali su SAMO MOJE...
Split
MOJA PLANINA, NEBOM MIRIŠE
"COPYRIGHT"@2009.VISOVACZABRANJENO KORIŠTENJE OBJAVLJENIH RADOVA BEZ PRISTANKA AUTORA"
MISTIČNOST PLANINA
PLANINA I JA, JA I PLANINA
